Na današnji dan 23. 1. 1942. godine po nalogu Ministarstva unutrašnjih poslova NDH, u noći sa 23. na 24. siječnja u Županji i okolini su uhićeni svi preostali Židovi i privremeno su, do deportacije, držani u podrumu zgrade Gradskog poglavarstva i hotelu Weinberger.
Hapšenja su počela već u prvim danima ustaške vlasti. U početku su žrtve bili pojedinci, istaknuti i utjecajni članovi židovske zajednice. Početkom 1942. hapšenja dobivaju šire razmjere pa je veliki dio židovske zajednice u Hrvatskoj uhićen, deportiran u logore i ubijen. Tek je manji broj uspio prebjeći u inozemstvo ili u Hrvatsko primorje ili Dalmaciju, dakle, u dijelove NDH pod talijanskom okupacijom.
U veljači 1942. ministar unutrašnjih poslova Andrija Artuković je u govoru u Hrvatskom državnom saboru zaključio kako je “NDH odlučnim i zdravim zahvatom riešila tzv. židovsko pitanje… Ovaj potrebiti zahvat čišćenja nalazi svoje opravdanje ne samo s moralnog, vjerskog i društvenog gledišta, nego i s narodno-političkog gledišta: jer je međunarodno židovstvo udruženo s međunarodnim komunizmom i slobodnim zidarstvom, nastojalo, a još i danas nastoji, uništiti hrvatski narod”, što je iz saborskih klupa popraćeno povicima odobravanja – “tako je!”
Međutim, u izvještaju Gestapoa iz Zagreba iz svibnja 1942. tvrdi se da ustaše, usprkos okrutnosti, nisu dovoljno temeljito proveli “konačno rješenje” na teritoriju NDH. Prema tom se izvještaju još uvijek oko 5000 Židova nalazilo na slobodi na teritoriju pod nadzorom ustaških vlasti zahvaljujući osobnim i obiteljskim vezama, korupciji i zalaganju Katoličke crkve za osobe u miješanim brakovima itd. Stoga su se nacisti nakanili, prvi put u NDH, izravnije angažirati u deportacijama.
Kao stručnjak za tu vrstu poslova stigao je u Zagreb iz Berlina predstavnik Glavne uprave državne sigurnosti (RSHA) Hauptsturmführer Franz Abromeit: sada je ustaška administracija bila i pod neposrednim pritiskom da poboljša organizaciju hvatanja i deportiranja Židova, iako se ona u prethodnim mjesecima i sama jako trudila u tom poslu.
Na današnji dan 2. 1. 638. godine, na snagu je stupio Islamski kalendar prema odredbi drugog kalifa Umara, a računa se od prve Hidžre, tj. selidbe proroka Muhameda iz Meke u Medinu. Islamski kalendar sastoji se od 12 lunarnih mjeseci, pa je 11 dana kraći od gregorijanskog.
Prema tom kalendaru i stanovnici Županje su 150 godina računali vrijeme dok su bili pod turskom vladavinom. Za vrijeme Osmanlija Županja će upravno potpasti pod nahiju u Ivankovu koja je sastavni dio Iločkog sandžaka. Osmanska vladavina u Županji trajala je od 1536. do 1687. godine.
