Na današnji dan 22.11.2014. preminuo je od posljedica moždanog udara. Stanislav Oršolić (1944. – 2014.) osnivač i vođa “Lotosa”. U subotu, 22.11.2014. godine napustio nas je Stanislav Oršolić, skladatelj, tekstopisac, glazbeni pedagog, aranžer, dirigent, instrumentalist na tamburi i gitari… Rođen 1944. godine u glazbeničkoj obitelji, već od malena bio je okružen glazbom koja je u konačnici postala i njegov život. Stanislav je bio glazbeni pedagog koji je svoje znanje prenosio nizu generacija. Bio je rocker, jedan od osnivača svojevremeno poznatog sastava VIS LOTOSI, koji je uvijek i zauvijek nosio u srcu. Čuvao je i njegovao ljubav prema tamburi. Bio je kolekcionar glazbenih instrumenata, nosača zvuka, posebice vinila. Osnivač je nekoliko folklornih manifestacija na području Slavonije, a svu raskoš svojih glazbenih interesa pokazivao je i kao umjetnički voditelj i koreograf u KUD-ovima. Svoju sklonost ka pisanoj riječi, pokazivao je suradnjom, (kao etno melograf ) u raznim edicijama na području Slavonije.
U travnju 2014. godine predstavio je i svoju monografiju “120 godina sviranja tambure u Županji”. Glazbena obitelj ostala je bez velikog čovjeka, vrsnog glazbenika i pedagoga i vjerojatno jednog od najvećih kroničara glazbe, kroničara glazbe kroz vrijeme, u kojem je samo Stanislav ostajao isti – zaljubljen u note… zaljubljen u Slavoniju… Posljednji ispraćaj Stanislava Oršolića bio je u Županji 26.11.2014. godine.
“1. APAŠI (Apache) – LOTOSI Ima li išta logičnije nego započeti sa “Apašima”. No, nekim čudom, pored mnogobrojnih zvučnih imena prvih “električara”, u čijim biografijama stoji podatak da su snimili ovu glasovitu skladbu, sačuvali su je samo županjski Lotosi.
Osnovani kao gimnazijski sastav 1962. u postavi: Stanislav Oršolić (1944.) – solo gitara, Mladen Bischoff (1944.) – ritam gitara, Željko Žarković (1945.) – bas gitara i pjevač Kuzma Lončarević (1945.) s bubnjarima Adamom Pezerom (1945.), Dragom Mikolčićem (1945.) i Ilijom Galovićem (1945.) – svirali su naizmjenice! – započeli su pod tim imenom nastupati 1963. kada i snimaju “Apaše”. Zabilježena na pokusima u prostorijama Vatrogasnog doma kućnim magnetofonom “Tesla” (s drvenim stolcem umjesto bubnjeva i zadnjim žicama obične gitare u zamjenu za bas!) približila se ugođaju “self made” verzije danskog gitarista Jorgena Ingmanna koja se, za razliku od proslavljene izvedbe Shadowsa, probila do drugog mjesta “Billboardove” ljestvice “hot 100”.
“Plavu zvijezdu” (“Blue Star”), prema temi američke TV serije “Medic” pretvorenu u instrumentalni klasik iz pedesetih – pored vokalne verzije Felicije Sanders iz 1955. – izveli su potom čuveni Lex Baxter sa svojim orkestrom te još uspješnije britanski violinist i bendlider Cyril Stepelton dosegavši njome milijunsku nakladu. Lotosi tu skladbu, preuzetu naravno od Shadowsa koji su je uvrstili 1961. na svoj nastupni album “The Shadows”, snimaju istom “tehnikom” istodobno s “Apašima” pa unatoč pojednostavljene harmonizacije i izostanka efektne modulacije – što se može pripisati nedostatku relevantna predloška, originalne ploče ili notnog zapisa (pjesme su se najčešće skidale s radija nakon par slušanja) – zvuči kao dokument svog vremena dovoljno uredno i šarmantno.
Lotosi su u originalnoj postavi svirali do 1967. kada ih razdvaja vojska. Oršolić nastavlja u raznim kombinacijama održavajući ime i do dan – danas!” (iz knjige „Kad je rock bio mlad – priča s Istočne strane 1956-1970“, VBZ, 2005. g.)
