Na današnji dan 13. travnja 1945. godine, nakon višednevne i krvave borbe sa njemačkim i ustaškim jedinicama kod sela Spačve a pogotovo Vrbanje i Đurića, partizanske jedinice uništavaju malobrojnu obranu u Bošnjacima i poslje kraće borbe sa preostalim ustašama u Županju ulazi Osma crnogorska brigada, koja se tada sastojala velikom većinom od prebjeglih i preobučenih četnika koji su prelaskom na stranu partizana iskupljivali svoja zlodjela, i odmah započinje sa hapšenjem svih uticajnijih i vodećih županjaca, a po nalogu i listi koju je izdala lokalna komunistička ćelija. Također su uhapšeni članovi gradskog i općinskog poglavarstva, svi mahom članovi HSS-a, tada najjače i najmoćnije stranke u Hrvatskoj.
Cijeli noć i dan zatvorenici su mučeni i ispitivani, bez hrane i vode, da bi sutradan, 14. Travnja u kasne večernje sate njih osam onako isprebijane i vezane, pod zaštitom noći bili sprovedeni Velikim krajem do Save.
Tamo su bili poredani uz sam rub nasipa i jednostavno poubijani. Tijela su pobacana u Savu. Te noći ubijeni su:
Ivan Balentović, rođ. 1901
Mija Juzbašić, rođ. 1900
Antun Bušić, rođ. 1884
Josip Kunčić, rođ. 1901
Nikola Nikolić, rođ. 1872
Đuro Svirčević, rođ. 1921
Đuro Šokičić, rođ. 1900
Ilija Vincetić, rođ. 1910
Istog dana, 13.4. rano ujutro 6. Lička divizija “Nikola Tesla” nakon borbe u Bošnjacima, usiljenim maršem kreće prema Gradištu, gdje nailazi na ogorčeni višesatni otpor domaćih ustaša i domobrana. Tek uveče otpor bijaše slomljen a branitelji potisnuti prema Cerni. Međutim, kada su se partizani 2. bataljona pripremili za spavanje u osvojenom Gradištu, oko 23:00 sata na njih je silovito naletjelo oko 150 ustaša i nijemaca koji su se povukli iz Otoka. Razvila se vrlo žestoka borba prsa u prsa, i nakon velikog broja mrtvih, daleko brojniji partizani uspješe protjerati napadače koji se povukoše prema Cerni.
