Oj Vrbanjo šumom okovana,
sređuješ se kao nova mlada.
Iđe kirbaj bit će tarabana,
užurbana atmosfera vlada.
Malo tiše nego što je bilo,
rasule se svitom familije.
Al uvik se pilo i častilo,
za Imena prisvete Marije.
Kažu može selo izgoriti,
al ne smije nestat običaja.
Zato treba zdušno se moliti,
za opstanak milog zavičaja.
Oj Vrbanjo srce Cvelferije,
nemoj svoje običaje skriti.
Samo oprez i stare rakije,
uvik bude kako mora biti.
Bit ćeš lipa i uvik si bila,
što iz jala što god iz inata.
Nikada se nisi pokorila,
srcem širom otvarala vrata.
Mario Vinković 08.09.2020
One Comment
Čočo
Ma kakvi Marulići i Matoši. Mario Vinković sa unakrsnom rimom i domišljatim stihovima zajebe sve najbolje hrvatske pjesnike. Heh da….bit će tarabana heh