Bilo je
Njekakav drukčiji način života,
bilo je sloge,jednih za druge.
Znalo se što je izreć sramota,
dilili dane i noći duge.
Sve su nam čaše napola prazne,
ko da ih njeko nevidljiv pije.
Smišljamo riči objede razne,
a njeko mudar toplo se smije.
Oprostit sve ću al uspjeh neću,
ja nemam korist ti imaš štetu.
Propast je moja ti imaš veću,
lakše je meni samom na svijetu.
Nikada više onakve sloge,
brat je u brata imao vjeru.
Tada se skupa skače na noge,
sve danas ode u krivom smjeru.
A sve se minja,možda i to će,
možda će opet sloga zaživit.
Kada nas stisnu kakve teškoće,
koje će našu bahatost smirit.
Mario Vinković 13.05.2021.
