Donosimo možda jedan manje poznat detalj iz života Marijana Matijevića a tiče se njegovog dolaska u SAD-e. Evo što o njegovom dolasku pišu suvremene novine u New Yorku.
The New York herald
Budući da je kvota popunjena, hrvatski zabavljač može ući kao umjetnik,
Marijan Matljević, snažni čovjek iz Hrvatske, koji savija željezne šipke u čelične perece, smatra da je zakon o imigraciji previše krut za njegovu ultra fizičku sposobnost da ih savije. Prihvatio je s ravnodušnošću izjavu da je kvota Jugoslavije, čiji je Hrvatska dio, popunjena, a zatim su on i njegovi prijatelji zatražili da mu se dopusti ulazak kao umjetniku. Ljudi, koji su vidjeli Matijevića na božićnoj zabavi na brodu Lorraine, uvjereni su da ako nije umjetnik, onda je barem jednako zanimljiv kao neki od njih i mnogo zanimljiviji od drugih.
Veliki čovjek, dok drži stotine funti željeznih utega u zubima, podiže više od tone, podiže dvije tone na ramena dok pleše “kolo”, kružni narodni ples Hrvata. Nosio je pisma od američkih mornaričkih časnika kojima je pokazivao svoju vještinu u Splitu, Dalmaciji, te od tajnika američkog Y.M.C.A. u Parizu. Vjerojatno će mu danas biti dopušten ulazak……….
( Izvor: The New York herald. [volume], December 28, 1921, Page 18, Image 18)
Ovo čudo snage može slomiti sve osim naših zakona o imigraciji.
Matijević pritvoren na otoku Ellis i želi dokazati da je “Najjači čovjek na svijetu.”
Autor: Robert Boyd.
Kruti imigracijski zakoni ove zemlje su prepreke koje sprječavaju Marijana Matijevića, snažnog Jugoslavene, da dokaže Amerikancima da je on pravi vlasnik titule “Najjači čovjek na svijetu”.
Matijević, visok nešto manje od šest stopa i težak blizu 200 funti stigao je na otok Ellis s francuskog broda Liorratne prije dva dana. Vlasti su ga pritvorile do jučer dok se nije utvrdila kvota iz njegove države/naroda u ovoj zemlji. Utvrdili su da je kvota prekoračena, pa je Matijević imao pravo žalbu Washingtonu.
Bio je odjeven u stilu francuskog poilua, osim što je umjesto plave boje vojnika nosio zelenkastosmeđe odijelo. Kratke sive vunene čarape navučene su mu preko hlača do koljena po vojnoj modi. Kad su dužnosnici na saslušanju objavili da se neće moći iskrcati, jugoslavenski Herkul se slomio kao dijete. Čak su i otvrdnuli brodski reporteri koji su svjedočili slomu ovog europskog snagaša bili dirnuti njegovim razočaranjem.
U Americi se malo zna o Matijeviću. Njegovi predstave snage tijekom Lioratneovog putovanja prema zapadu bili su vrlo hvaljene. Uvijao je željeznu šipku promjera dva i pol centimetra dok nije nalikovala oprugi; rastrgao je telefonski imenik i europske igraće karte. U kontinentalnoj Europi prepoznat je kao što je bio Herkul u mitsko doba. Veliki broj novinskih isječaka na talijanskom, francuskom, engleskom i njemačkom jeziku svjedoči o njegovim nadljudskim podvizima i snagi.
Rođen je u Gračacu, u pokrajini Lika u Jugoslaviji, prije trideset pet godina. Nije se školovao i bio je prisiljen tražiti sredstva za život radeći u rudnicima diljem Europe i gradeći željeznice kroz planinske dijelove srednje Europe. Preko prevoditelja na otoku Ellis rekao je da je jednog dana prepoznao svoju snagu dok je gradio željeznicu na sjeveru Njemačke. Dva komada čelične tračnice morala su se saviti kako bi se napravio oštar zavoj oko strme planine. Nije bilo naprave za savijanje tračnica, pa je Matijević počeo savijati tračnice između dvije velike stijene.
Nakon ovog podviga, Matijevićevi prijatelji nagovorili su ga da odustane od rada radnika i počne se baviti hrvanjem. U njegovom albumu na njemačkom jeziku napisan je kratak prikaz njegovog prvog pokušaja hrvanja. Događaj se dogodio nekoliko kilometara od grada Berlina 1903. godine. Njegov protivnik bio je sportaš dobro upućen u umjetnost hrvanja i jiu-jitsua. Borba se, prema izvještaju, održala na otvorenom polju. Njegov protivnik je zadao nekoliko svojih najbolnijih zahvata jugoslavenskom snagatoru, koji je u svom bijesu i nedostatku hrvačkih vještina podigao protivnika i bacio ga na tlo takvom snagom da je zadobio unutarnje ozljede, a Matijevića su zadržale policijske vlasti. Stavili su mu lisice i uhitili ga.
Razljućen postupanjem njemačkih policajaca, Matijević je potrgao lisice i pobjegao natrag u svoju zemlju. Godine 1917.(?) posjetio je Rijeku i hrvao na turniru koji je najavljen kao međunarodno prvenstvo. Među najslavnijim protivnicima s kojim se borio bio je Rajčević. brat slavnog Rajčevića. Ostali hrvači koje je pobijedio u impresivnom stilu bili su: Ferdnanda Divvari, Ettori Tiberio, Zavatta, Attillo Corti i Paolo Moretti.
Matijević pleše svoj nacionalni ples kolo s devet bačvi pričvršćenih na ramena, a svaka bačva sadrži 50 litara vode. Na prijedlog Pleštine, poznatog hrvača, Matijević je bio nagovoren da dođe u ovu zemlju i pokaže svoju snagu. Kaže da je bio prilično zadovoljan u svojoj rodnoj zemlji. ali godine i godine nagovaranja natjerale su ga da promijeni mišljenje. Ne želi postati hrvač. Ne voli te igre, ali bi volio priliku pokazati Amerikancima zašto ga u Europi zovu “najjačim čovjekom na svijetu”.
( Izvor: The evening world. [volume] (New York, N.Y.), December 30, 1921, Final Extra, Page 22, Image 22 )
Prevedeno mrežno pomoću MachineTranslation.com
Mato Dominković, srpanj 2025.
mato.dominkovic@skole.hr
