Ovo vam je poznato? Naravno! U Županji, pogotovo starije generacije vrlo često su se susrele sa ovom čudnom kuglom. Zvali smo je majmunska lopta ili drvo mozak. U jesen smo mi djeca znali putem šutati je do škole i loptati se dok se ne raspade (možda su je zbog toga i zvali majmunska lopta). Ta je lopta ispuštala bijeli i ljepljivi sok prilično neugodnog mirisa, pa me je mama često grdila zbog unakaženih cipela.
Ovo drvo, iako ga je u Županji 80-ih godina bilo poprilično puno, rijetko tko bi primijetio, da nije njegovog ploda neobičnog, egzotičnog izgleda, koje podsjeća na moždane vijuge. A moglo se naći u cijeloj Županji pogotovo u širjem centru i naselju Šećerana.
Maklura ili kako je još zovu drvo – mozak, konjska jabuka, adamova jabuka, zmijsko mlijeko, ili službeno Maclura pomifera ime nosi u čast oca američke geologije, škotskog kartografa i filantropa Williama Maclurea, prijatelja Thomasa Nuttalla koji je prvi opisao rod maclura. Riječ pomifera dolazi od lat. pomum = jabučast plod i lat. ferre = nositi (zbog zanimljivih plodova). Prirodno okruženje ove neobične biljke iz porodice dudova jesu Oklahoma, Arkanzas i Teksas (SAD), a u Europu je unesena 1818. godine. U prirodnom staništu naseljava riječne doline i riječne obale na rubu američkih prerija, ali i pašnjake i šumarke. Kod nas se ovo drvo koje može biti veličine 12 do 18 m, se uzgaja u živim ogradama jer dobro podnosi orezivanje i kresanje, te kao ukrasno drvo po parkovima i u drvoredima. U Županji je bilo najviše u ulici Veliki kraj i na području naselja Šećerana.
Razlikujemo mušku i žensku biljku, a samo ženske su rodile plodove izgledom slični naranči i sastavljeni od mnogo malih plodića. Zreo plod je promjera 10 do 15 cm, žuto-narančaste grube površine (neke asocira na mozak), težak prosječno 500 g.
Možete misliti kako su nam školske kolegice bile ushićene kada smo im uvalili takvu jednu gromadu u kapuljaču jakne. Ponekad u objesti znali smo i međusobno zaratiti gađajući se tim ipak tvrdim loptama što je bilo vrlo bolno.
Na teritoriju Republike Hrvatske makluru možemo pronaći uglavnom u Slavoniji i nešto u priobalju.
Jednom sam čuo priču da je zapravo Marija Terezija “kriva” zbog toga. Naime zbog nedostatka svile, naredila je sadnju drveta duda po slavonskim selima u Vojnoj krajini, čije je lišće služilo i kao osnovica za uzgajanje dudovog svilca, leptira čije kukuljice su se koristile za dobivanje svile. A budući je Maklura u stvari vrsta Duda, i uz to ne rodi jestivim plodovima koji su se mogli koristiti za ishranu ili pečenje rakije kao kod domaćeg Duda, brzo joj je po dolasku u Evropu pronađena svrha u proizvodnji svile.
Prema nekim izvorima vrlo kvalitetno drvo maklure tvrđe je od vrlo cijenjene
hrastovine .Drvo je vrlo otporno i fleksibilno te dobro prenosi zvuk, stoga je izvrsno kao materijal za izradu tambura i gitara i lovačkih lukova. Može biti korišteno i kao građevni materijal (prirodno je otporno na gljivice) i za ogrjev. Kora korijena i drveta može se koristiti za dobivanje žute, zelene i narančaste boje.
Prije su stari županjci ponekad znali u svježe ispečenu rakiju ubaciti nekoliko daščica ovog drveta kako bi dobili lijepu žutu boju.
U prvom opisu biljke iz 19. st. stoji da su njene plodove jeli Indijanci, bili su
hrana divljih američkih konja, dok su za ovce otrovni. Kora je prema istom izvoru otrovna za ribe. Prema svim drugim izvorima plodovi nisu jestivi, dok sjeme i ulje koje se u njima nalazi jesu. Ovo ulje baza je mnogih kozmetičkih proizvoda u SAD, a na bazi maklure mogu se pronaći kapsule, tinkture i masti. Navodno su jedino poneki Indijanci makluru koristili u ljekovite svrhe. Čaj pripremljen od korijena bijke prema tom je izvoru bio korišten za probleme s očima. Moderna je znanost međutim otkrila mnoštvo uistinu vrlo zanimljivih, čovjeku korisnih spojeva koje sadrži maklura. U drvetu su prisutne protugljivične (morin, maklurin), a u plodovima protumikrobne tvari (osajin, pomiferin koji su potencijalni antikancerogenici). Plod sadrži enzime slične papainu, razne antioksidanse te neke tvari koje odbijaju insekte i pauke. Budući da je biljka bogata antioksidansima, primjenu je pronašla u liječenju ginekoloških problema i za jačanje imuniteta. Koristi se i kao sredstvo protiv insekata zahvaljujući svom antifungicidnom djelovanju. Prema alternativnim izvorima, maklura se koristi u liječenju tumora, za čišćenje organizma od toksina i ublažavanje umora. Mliječni sok biljke koristi se u liječenju išijasa, reume, artritisa, gihta, opekotina, rana i čireva. Zanimljiva je činjenica da je čisti sok ploda maklure toksičan, no sok ploda razrijeđen vodom u omjeru 1:1 nije toksičan i može se koristiti u liječenju.
Danas je i u Županji ta biljka postala rijetkost, možda još ponegdje u nekom dijelu parka stoji skrivena i čeka neka bolja vremena, ali nama mnogima ostala je u sjećanju.
Zoran Lucić
