Neka tuga se uvukla u ovaj grad, u naše duše, u našu svakodnevnicu, nekako smo se pogubili, posustajemo… Zaboravili smo se smijati… A onda se pojavi iskra, pukne glas o maloj kazališnoj družini, o mjestu i vremenu gdje ćemo pronaći zaboravljeni osmijeh, Šećerana, kino Kristal, nedjelja, 10.11.2013., 20,00 h.
Dvorana prepuna, mi se pogledavamo, otkud to? Davno nismo napunili niti jednu dvoranu. Zastor se diže, dvije razigrane dame i jedan gospodin započinju svoju čaroliju. Sat vremena dvorana ispunjena salvama smijeha, mi se opet pogledavamo, smijeh nam se vratio, nismo ga izgubili !!! Zastor se spušta ali mi se ne damo, pljesak se ori, glumci se vraćaju i vraćaju.
Toliko radosti, toliko smijeha na tako malo kvadrata, a njih samo troje. Uvjerena sam da je to bila čarolija. Katarzu smo doživjeli, baterije napunili, prazne baterije željne smijeha i životne radosti.
Htjedoh reći da ovaj mali gradić nema svoje Plaute, Shakespeare, Držiće ali ima potencijal hvale vrijedne družine MRAK-TEATRA. Vratiti osmijeh na lica Županjaca je zaista umjetnost, učinili su to u Županji četiri puta, šaraju našom i inim županijama, a bome su se otisnuli i u inozemstvo. Zaokružili su dvadeset predstava i ja im čestitam !
Hvala Elvira, Andrijana i Darko. P.S. U očekivanju novih druženja lakše ćemo voljeti našu Županju.
Buba Matićeva
