O sudjelovanju Josipa Broza u I. svjetskom ratu njegova službena biografija tek sporadično bilježi ovo razdoblje iz njegovog života. Osobito se to odnosi na sam početak rata i borbe u Srbiji koje su se vodile tijekom 1914. godine.
Slika 1.
Sam Broz izbjegavao je govoriti o svome sudjelovanju u ratnim opreacijama, zabilježeno je kako je sa svojom 25. zagrebačkom pukovnijom stigao samo do granice sa Srbijom. Tvrdi se kako je „izbjegavao sudbinu da se kao Hrvat i socijalista bori protiv svoje braće i drugova, srpskih radnika i seljaka” pa je zbog toga među vojnicima otvoreno istupao protiv rata sa Srbijom i zbog toga je završio u zatvoru Petrovaradinske tvrđave. Nije mu suđeno za veleizdaju nego je upućen na bojište u Galiciju.
Slika 2.
Iz vremena ratovanja u Galiciji, prema Brozovoj biografiji, potječe njegova jedina fotografija snimljena tijekom I svjetskog rata ( slike 1. i 2. ) Za njegovog života i trajanja Jugoslavije nije se smio propitivati ni istraživati taj dio života Josipa Broza, tek je u novije vrijeme stavljen pod povećalo.
Jutarnji list broj 892. od 11. studenoga 1914. godine (slike 3. i 4.) donosi na naslovnici fotografiju i naslov; Sinovi „vražke divizije“ vrebaju na Drini. Snimljena je kako navodi tekst ispod fotografije; „u šančevima na Drini“, a opisuje borbe oko Batarskog mostobrana, dakle u Srbiji.
Slika 3.
Novinska fotografija dosta je tamna i djelomično retuširana ( mjestimice podebljani obrisi ). Na novinskoj fotografiji raspoznaju se četiri osobe; jedan vojnik u ležećem položaju cilja neprijatelja, u pozadini su dvojica a u gronjem dijelu iza nekavog drvenog zaklona vidi se glava još jednog vojnika koji cilja. Sve u svemu mutna i ne baš uspješna novinska fotografija koja se nipočemu ne izdvaja iz mnoštva ratnih fotografija iz onodobnih hrvatskih novina. Vojnik sa fotografije koji u ležećem položaju cilja kasnije će postati slavan.
Slika 4.
No, postoji još jedna fotografija vrlo slična onoj iz biografije i Jutranjeg lista a objavljena je u Ilustrovanom listu od 03. listopad 1914. br. 40. str. 948 (slika 5. i 6.). Snimljena je na istom mjestu, koju minutu ranije ili kasnije od već poznate fotografije. Dva časnika u pozadini zauzeli su drugačije položaje, čini se kako su pozirali, dok su dva vojnika koji ciljaju u istom položaju. Tekst ispod fotografije navodi; „Šančevi naših vojnika na Drini, u Bosni u kojima se dočekuje neprijatelj a u kojima se takodjer po više noći spava“.
Opis i vrijeme objavljivanja odgovarali bi vremenu nakon propasti prve invazije na Srbiju, povlačenju na početne položaje i očekivanje prodora Srpske vojske u Bosnu i Srijem, dakle negdje sredinom rujna 1914. godine.
Uspoređujući fotografiju Josipa Broza za koju njegovi biografi tvrde kako je snimljena u Galiciji tijekom 1915. godine i ove fotografije sa naslovnice Jutranjeg lista iz 1914. godine dolazimo do nedvojbenog zaključka kako se radi o istoj fotografiji. Očito je kako je i fotografija iz Ilustrovanog lista snimljena je na istom mjestu sa istim osobama u malo drugačijem rasporedu. Dakle postoje dvije Brozove fotografije iz vremena I svjetskog rata.
Slika 5.
Teško je reći kada je i gdje točno snimljena no po lakšoj odjeći vojnika vjerovatno tijekom rujna 1914., dakle za toplijeg vremena (Jesen 1914. bila je izuzetno kišna i maglovita), odnosno između prve i druge invazije na Srbiju. Na temelju datuma izdanja novina i samih fotografija ne možemo pouzdano utvrditi vrijeme i okolnosti nastanka fotografija. Sama novinska izvješća opisuju dva različita i vremenski odvojena događaja potkrijepljena fotografijama nastalim na jednom mjestu što svakako baca sumnju na vjerodostojnost. Pouzdano možemo reći kako fotografija nije snimljena u Galiciji. No pored svih sumnji, fotografija u Jutarnjem i Ilistrovanom listu pokazuje kako je J. Broz ipak mogao sudjelovati u invaziji na Srbiju.
Josip Broz bio je pripadnik 25. zagrebačke pukovnije slavne 42. pješačke domobranske – „vražje“ – divizije u čijem su sastavu još bile 26. karlovačka, 27. sisačka i 28. osječka pukovnija.
Je li doista zatvoren u Petrovardinskoj tvrđavi zbog antiratne propagande među svojim suborcima nezna se pouzdano, no tamo je zacijelo bio. Odatle je, sredinom siječnju 1915. godine, cijeli XIII. Zagrebački zbor a sa njime i 42. „vražja“ divizija otpravljena na sjeverno ratište, u Galiciju. Broz je tada bio anonimni vojnik, jedan od milijuna Austro-ugarskih vojnika unovačenih u rat i nipočem se nije isticao od drugih. Tek u budućnosti doći će u fokus svjetske javnosti i steći kontroverznu slavu, no valja zabilježiti kako je to prvo pojavljivanje J. Broza u novinama.
Slika 6.
Revolucionar ili sin „Vražje divizije“
O borbama u kojima je sudjelovala „vražja divizija“, ili kako su ih Srbi zvali „numeraši“, odnosno o hrabrosti i borbenost vojnika 42. divizije piše onodobni Jutarnji list;
Vratimo se prvo tekstu uz fotografiji iz Jutranjeg lista;
“Obćenito se piše „vražja divizija“, bolje je „vražka divizija. „Teufels-Division“ ne znači da je divizija svojina vraga, nego znači, da je ona puna jakosti i odvažnosti nadzemne. Pridjev dakle svojstveni – kad je već s paklom poslana – nipošto pridjev posvojni,. Sinovi te vražke divizije vrebaju eto ukopani bliže pakla i čekaju zgodu, da zametnu vražji posao, vražkom silom. Ono se vražki trse o tome, da to ime njihova divizija zadrži i da im ono postane službenim imenom. Te naše divizije vražki se boje neprijatelji naši, što svjedoči pismo koje se našlo kod mrtvog srbskog pukovnika, napisano na cedulji: „Pazi se numeraša“, Kako znademo naši domobranci, ta vražka divizija, nose na kapama broj pukovnije. Ta divizija vrši službu za kralja i dom u istinu vražkim naporom i energijom. Ona je dok B, uz velike gubitke prešla Drinu i uzdržala navalu triju srbskih divizija, koji je boj trajao 72 sata neprestano. Srbi su u premoći 14 puta navalili i svaku je navalu vražka ta divizija suzbila i osvajanje toga neprijateljskog tla polučeno je, da su i druge naše divizije mogle prijeći Drinu; tako da su sad na srbskom tlu. Puščani strojevi naših samo „melju“, jer tako se zapovijeda u „vražkoj diviziji“ i šalju neprijatelja, „kuda za vazda gre se“, toli brojno da ne imaju vremena niti ukopati svoje jer i taj posao obavila je „vražka divizija“ na 700 mrtvih Srba. I mi podvikujemo sinovima svojim zapovjedku „melji“, a neprijateljima: “Pazite se numeraša!“ Na našoj slici vidimo dva momka u položaju pucanja, te kapetana Schleuchera, koji stoji drugi po redu. Slika je snimljena u šančevima na Drini. Sliku nam je priposlao jedan prijatelj sa bojišta uz gornji opis.“
Jutarnji list od 13. listopada 1914. g.str.4/5 Junačtvo “vražje divizije“ (Opisuje bitku na Batarskom mostobranu)
„U našem nedjeljnom broju javismo u kratko da je gr. načelnik arhitekt Janko Holjac primio od generalmajora Ištvanovića dne.3. listopada o.g. datiran opis bitaka na južnom ratištu, u kojem su se vanrednom hrabrošću istaknuli naši dični domobranci, kojih će junaštvo u vojničkoj povijesti biti zlatnim slovima za uviek ubilježeno. ………
Ova navala bijaše osobito uperena proti našem lievom krilu, gdje se borila zagrebačka 25. domobransko pješačka pukovnija. Neprijateljske mase, koje su navaljivale, rasplinule su se poput pljeve pod ubojitom vatrom naših junaka, te u neredu uzmakle……
Naši domobrani borili su se poput lavova. Čim žešće su Srbi navaljivali, tim veća bijaše žilavost i otpornost naših momaka. Niti pedalj otetog tla ne prepustismo neprijatelju…….
42. domobranska pješačka četna divizija zaslužila je pravom svoj u miru zadobiveni epiteton „Vražke divizije“. Kroz ova junaštva osigurala si je 42. domobranska pješačka četna divizija časno mjesto u ratnoj poviesti naše vojske.“
Jutarnji list od 19.studenog 1914.g. str. 5. – Zauzeće Crnog vrha
„ Kapetan je dakle odabrao 280 momaka, skojima je poduzeo juriš. Razvio se žestok boj na bajunete uz slabu topovsku vatru. Boj je trajao jedava dest minuta i vrh je bio u rukama naših hrabrih lovaca. No ovi se ne zadovoljiše samo time. Oni zarobiše još 370 srbskih vojnika, tri kapetana i sedam podčasnika. Kad je vrhunac zauzet zaori čitavom bojnom crtom hrvatska himna „Liepa naša domovina“ te kraljevska, kao i oduševljeno klicanje našem vladaru. Oduševljeno se klicanje i pjevanje čulo sve do podno Crnog vrha.“
Jutarnji list od 2.prosinca 1914.g. str.5. – Kod Crnog vrha
„Kod juriša na Crni vrh osobito su se istakli hrvatski domobranci, medju njima napose 28. osječka pukovnija.“
Mato Dominković
mato.dominkovic@skole.hr
Izvori: Jutarnji list, Zagreb, 1914. Slavko Pavičić; Hrvatska vojna i ratna povijest i I. svjetski rat, Knjigotisak, Split, 2009.
