Stjepanovo beživotno tijelo u prostoriji gdje je radio stroj za isušivanje vlage i gdje je bio agregat, pronašao je tetak Franjo. Dječak je navodno otišao provjeriti je li se posuda napunila kako bi ju ispraznio. Tetak ga je otišao potražiti i zatekao Stjepana kako nepomično ležao na podu. Odmah ga je iznio van, u pomoć su priskočili i susjedi, pokušavali ga oživjeti, Hitna pomoć stigla je za desetak minuta, prevezen je u vinkovačku bolnicu i liječnici su poduzeli sve što bilo u njihovoj moći, ali Stjepanu spasa nije bilo.
Tihi jecaji i bolni krici očajnih i shrvanih roditelja i rodbine parali su jučer tišinu na svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke. Više od tisuću Gunjanaca i stanovnika okolnih sela okupilo se na posljednjem ispraćaju tragično preminulog dječaka. Gunjanski župnik Josip Semialjac, koji je prije pokopa predvodio svetu misu, jedva je susprezao suze.
Pitanja bez odgovora
– Toliko je pitanja, toliko toga što bismo htjeli znati, ali odgovora nema. Jedina utjeha sada je Gospodin koji poziva svoje anđele sa zemlje i sebi ga je uzeo da mu nastavi služiti. Sada na nebu imamo najvećeg zagovornika koji će naše molitve prenositi svetome Ocu. Neka nam ova velika bol i tuga daju snage i hrabrosti, jer ovo nije kraj, ovo je tek početak nečeg većeg, svetijeg i boljeg, naše nade i nadanja – rekao je župnik.
Stjepanovi roditelji Ruža i Marko i starija sestra Mirna neutješni su… Cijela županjska Posavina tuguje za mladim životom.
– Šokirani smo i ne možemo vjerovati da Stjepan više nije među nama. To je saznanje previše bolno i trebat će vremena prihvatiti ga i naučiti s tim živjeti. Volio je traktore, kombajne, motore… i bio je pravi maher, nije bilo kvara kojeg nije znao otkloniti. Bio je pun pozitivne energije, neumoran, uvijek okružen prijateljima i malom djecom… A svirao je i tamburicu u našem KUD-u, bio je pravi veseljak, ispričali su nam mladi Gunjanci Tomislav i Ivan.
Za pokojnog Stjepana, kojeg su u selu zvali Pepo, mještani imaju samo riječi hvale – odgovoran, pažljiv, vrijedan, savjestan, omiljen u društvu i uvijek spreman pomoći. A upravo ga je to i iznenada zaustavilo na životnom putu kojim je tek krenuo. Dana 19. srpnja trebao je proslaviti 14. rođendan, a početkom rujna otvoriti novu stranicu u životu i sa svojim prijateljima sjesti u osmi razred osnovne škole.
Opasnost od mina
Nakon poplava koje su sredinom svibnja poharale Gunju, ovo je u vrlo kratkom vremenskom razmaku druga tragična smrt u tom selu na istoku županjske Posavine. Prije nekoliko dana 61-godišnji A.B. počinio je samoubojstvo vješanjem, jer više nije mogao izdržati pritisak i nedaće koje su ga zadesile u životu, a poplava koja mu je uništila dom bila je kap koja je prelila čašu. Nesretno stradali Stjepan četvrta je žrtva katastrofe koja je zadesila Cvelferiju, a mještani strahuju da tragedijama nije kraj, jer u poplavljenim selima koja su tjednima bila pod vodom opasnost vreba sa svih strana.
Nakon tragične smrti 13-godišnjaka, mnogi se pitaju što djeca rade u Gunji kada se konstatno upozorava da ih se ne dovodi u poplavljena sela dok se situacija ne normalizira, upravo iz sigurnosnih razloga kako bi se spriječile eventualne tragedije. Načelnik Gunje Hrvoje Lucić poručuje mještanima da se samo trebaju pridržavati dobivenih uputa i da nitko neće stradati.
– Ljudi ne smiju sami, na svoju ruku, koristiti agregate i aparate za isušivanje. U 30 posto kućanstava došla je struja, četiri ekipe svakodnevno su na terenu, provjeravaju instalacije i tamo gdje je sigurno pušta se struja. Posebice se treba paziti na agregate. Oni nikako ne smiju biti u zatvorenom prostoru, zbog čega je i došlo do ove tragedije. Ljudi ih sami nabavljaju i njih i uređaje za isušivanje. Preko Općine i Crvenog križa još ništa nije išlo, jer čekamo da se za to stvore uvjeti. Krajem sljedećeg tjedna u Gunju će doći 300 isušivača i bit će uključeni tamo gdje je uključena struja. Isušivači nisu opasni, ali agregati u zatvorenom prostoru ispuštaju ugljični monoksid i zato je dječak nastradao. Ušao je u prostoriju, dva put udahnuo i više mu nije bilo spasa – rekao je načelnik Lucić.
Upozorava sumještane koji nemaju struju i koriste agregate da moraju cijelo vrijeme biti na otvorenome i poziva ih da još ne koriste aparate za isušivanje, nego da se strpe još nekoliko dana. Što se tiče mina koje su također potencijalna opasnost mještanima u poplavljenim selima, Lucić ističe da su predstavnici Centra za razminiravanje stalno na terenu, obilaze sumnjiva područja, sve je obilježeno i pod kontrolom.
– Znači, ljudi se samo trebaju pridržavati naputaka i ne ići tamo gdje je minski sumnjiv prostor i nitko neće stradati – zaključuje Lucić.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
