Jeste li znali: ŠPENZLE, JANKEL, REKLJA, ĆURAKLE

Ovo je naš mali prilog edukaciji mladih o hrvatskoj baštini. Poznati dio slavonske narodne nošnje je i špencle ili reklja….nastala je kao vojna odora…koja se nakon razvojačenja Vojne granice udomaćila nešto izmjenjena u kao dio narodne nošnje. Izrađivana je od valjane vune…….Nastanak bilježimo kada su njemački obrtnici prekrajali i uređivali vojne odore, zabilježeno još 1820-tih godina , kratki kaput pod nazivom (špenzle – ime dobilo po lordu Spenceru) ili po vojnoj odori Rokel – Reklja. U opisu pohoda brodskih graničara na Mađarsku u sastavu vojske bana J.Jelačića, dr. J.Matasović u knjizi Do Ozore 1848. u jednom poglavlju navodi; ”Boja rukavnog okrajka i zavratnika bila je u brođana kao i gradiščana, blijedo crvena…..Kaputi tj.Rokel su bili tamno-suri a hlače jasno modre – po Statusu 1848.”

Tako vidimo na koloriranoj litografiji iz 1848.godine koja prikazuje pored raznih tipova hrvatskih vojnika pod Bečom spomenute godine. Na litografiji je posebno zanimljiv vojnik u netipičnoj vojnoj odori, tj. s gornjim dijelom odore koja sliči kratkom kaputu od grubog sukna ili špenzleta, s bojanim zavratkom i zarukavljem te s kapom širokog oboda i visoka tjemena. Prve su vojne odore-reklje bile u bijeloj boji…a potom od 1840-ih godina uvode se tamno plave sa crvenim i bijelim oznakama za brodsku bojnu.

Josip Lovretić u Zborniku za narodni život i običaje, 1897., etnografski zapis, opisujući opravu u selu Otoku i okolici kaže; “Kad je ladnije nose špencl,” tj. štrikanu reklu, dok o odjeći (ruvu) ženske djece kaže : “Zimi nose ćurakle. To je zimska rekla. Neki nose špencl (štrikanu reklu); to je mala rekla na struk, cifrana oko rukava i uokolo oko struka.” O muškom odijelu piše : “U korizmi nose štrikane rekle. Obično su plave a krojene su uz tilo. Nose i ranim prolićem i kasnom jeseni selom. Nosi je muško i žensko.” Za radni dan (posleni dan) piše : “Nose i štrikanu reklu i špencl. Špenzle imaju veoma zanimljive ukrase u boji, raznih oblika (,,na ružmarin”, ”na srceta”, ,,na lozu”,…), utkane na rubovima i narukljavima.”

O toj temi očitovo se i naš lokalni pučki etnolog i povjesničar Ivica Ćosić – Bukvin u svojoj knjizi ,,Špenzle na strike”:

Odijevne predmete zvane rekle, reklje, špenzleti, jankeli i dr. viđali ste uglavnom na tamburašima posljednjih desetak godina. Rijetki su oni koji su i znali o čemu se radi, a još rjeđi oni koji posjeduju isti. Uglavnom, špenzleti su dio odjeće, narodne nošnje sa područja slavonske Posavine koja se raširila po Šokadiji. Zapravo se radi o ostacima vojnokrajiške uniforme u mjestima Slavonije koja su bila pod Vojnom Krajinom i Granicom u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Uz špencle su često nošene i valjane čarape – fusekle. Jedno i drugo nošeno je u paru, kompletirano na jednake šare. Te su šare također od vojnih vremena, ostatak oznaka različitih vojnih jedinica (kumpanija). Danas one razlikuju krajeve Slavonije, zna se od kuda su ako su na srceta (Ivankova do Mikanovaca), na ružmarin (vinkovački kraj), na trišnje ili jabučice ( od Štitara do Broda), te na strike (županjski kraj i ,,cvelferija”).

I. Crtice iz povijesti

– Slavonske vojne graničarske uniforme Nakon 150-godišnje turske vladavine u Slavoniji, Baranji i Srijemu, oslobođeno područje potpalo je pod upravu Hasburške monarhije. Od 1701. godine započinje ustroj vojne granice na rijeci Savi, te teče proces novačenja stanovnika u vojnu službu – graničare. Posebno se ovaj dio odnosi na stanovništvo i naselja uz rijeku Savu.

U prvoj polovici 18. stoljeća svi unovačeni muški stanovnici – graničari pripadali su u tzv. neredovitu vojnu formaciju, tako su bili odjeveni vrlo šarenoliko u narodnim nošnjama (odjeći) toga vremena. Jedna od prvih uredaba (pravilnika) o odijevanju je ona iz 1700. i 1702.godine, tj. Rezolucija cara Leopolda ”kojom se graničarima dozvoljava da odlučuju o nabavi svoje odjeće”.

Vojnički mundir (uniforma) sastojala se tih godina od čakšira (hlača crvenih, plavih, bijelih), opanaka, čakoa, ogrtač bez rukava (aljina) s okovratnikom koji je ujedno služio kao kapuljača, zelene ili crvene dolame i takva prsluka bez rukava. Panduri su nosili turske čakšire (hlače) od plave tkanine. Od naoružanja, prve graničarske postojbe imale su tursku dugačku pušku, tursku sblju, pištolj (kuburu ) i nož ili handžar, te fišeklije s nabojima i ranac.

II. Naziv – reklja, špencle, jankel, bundžur,…

Na području Vojne granice Brodske i Petrovaradinske pukovnije uvedene su vojne odore ili mundure 1764.godine u odjevanje graničara kao Rockel (rekla – gornja vojnička bluza). Izraz špenzle ili spencle dolazi u širu uporabu na prostoru Slavonske Vojne granice od 1808. godine, za gornji dio vojničke odore. Tada se uvodi graničarska odora tamno plave boje u Brodskoj regimenti (pukovniji). U Rječniku stranih riječi autora V.Anić i I.Goldštajn, tiskanom u Zagrebu 1999.godine, u izdanju nakladničke kuće Novi liber, pod izrazom Spencerica kažu :

1.) Kratka muška dvoredna ili jednoredna jakna do struka, popularna u 18.stoljeću ;

2.) Ženska kratka jakna do struka s rukavima ili bez rukava popularna u 19. stoljeću ;

3.) Engl. Spencer prema engl. lordu G.J. Spenceru 1758. – 1834.

Nešto opširnije tumačenje izraza špenzle daje Bratoljub Klajić u svom Rječniku stranih riječi, A-Ž, u izdanju Nakladnog zavoda MH, tiskanom 1990. godine u Zagrebu. Tako u njem stoji: Spencer, 2 mm spencera, engl. (spencer po lordu Spenceru) – kratki kaput, seljački kratki (vuneni) kaput, isto i špenzleta. Iako je naziv stran, a došao je s dijelom mundure ili vojničkog odijela graničara, najprije 1764. godine kao Rokel (rekla), do danas je postao taj odjevni predmet dio tradicije i kulturne baštine našega kraja.

Danas ovaj odijevni predmet živi u folklornoj tradiciji pod imenima : špenzle, spencle, jankel, jankle, ćurak, ćurakle, rekla ili reklja, bundžur ili štriker. *