Kravata je dekorativni odjevni predmet, oblika vrpce, koji se nosi oko vrata provučen ispod ovratnika košulje, izrađen od svile ili nekog drugog platna. Kravata, se smatra izvornim hrvatskim proizvodom, a raširila se Europom u 17. stoljeću posredstvom hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu, na kojima je postala prepoznatljiv modni detalj. Među prvima su je prihvatili Francuzi, pa u njihov jezik dolazi pod nazivom cravate, a kasnije i u druge europske jezike pod sličnim nazivima.
Riječ kravata dolazi od francuske riječi “croata”.
Kravata je u početku bila naziv za rubac oko vrata po kojem su bili prepoznatljivi hrvatski vojnici koji su se pod francuskom zastavom borili u Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.). Ovaj je „modni“ detalj izazvao veliko zanimanje Parižana koji su oduvijek bili zainteresirani za kvalitetne novitete na području odijevanja. Mladi francuski kralj Luj XIV. počeo je nositi kravatu 1646. kada je imao samo sedam godina te je tako na neki način odredio modni standard svih francuskih plemića. Oni su ubrzo usvojili ovaj novi odjevni predmet koji se nosio a la Croate (‘na hrvatski način’), što je ujedno postao novi korijen francuske riječi cravate. Koliko se Francuzima svidjela kravata dovoljno pokazuje podatak kako je 1667. godine ustrojena posebna pukovnija Royal Cravates, a bila je nazvana po Hrvatima koji su bili u njenom sastavu i nosili kravatu.
U svojoj knjizi “La Grande Historie de la Cravate”, francuski pisac Francois Chaille, na sljedeći način govori o kravati: “… Oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezova, stiglo je u Pariz kao podrška francuskom kralju Luju XIII. među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici. Taj “hrvatski elegantni stil”, potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te marame su bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu. …”
Nije trebalo mnogo vremena da se kravata proširi Europom kao znak kulture i otmjenosti. Kravate su u Francuskoj s vremenom postale i simbol napretka pa su se tako za vrijeme Francuske revolucije nosile crne kravate kao znak protesta protiv nazadnih, tj. zastarjelih ideja. U Engleskoj kravata postaje modni trend nakon što se Karlo II. s njom vratio iz izgnanstva. Kravata kao modni dodatak pogotovo uzima maha nakon Prvoga svjetskoga rata kada postaje učestali dio odjevnih kombinacija i u SAD-u. Iako se kravata nosila i ranije, Britannica i mnoge druge enciklopedije smatraju kako je prva „službena“ uporaba kravate zabilježena 1656. godine.
Kravat pukovnija
Nedugo nakon Tridesetogodišnjeg rata, već 1667. godine, u francuskoj je vojsci osnovana posebna kravat pukovnija Royal Cravates. Bili su to laki konjanici naoružani kratkim puškama, a pripadnike tih vojnih jedinica nazivali su “Hrvatima”. U srednjoj i zapadnoj Europi to je ime postalo sinonim za vrstu lakih konjanika. S vremenom je osim Hrvata među njima bilo sve više Mađara, Poljaka, Rumunja i ostalih istočnoeuropskih naroda. Zato je tijekom druge polovice 17. stoljeća naziv “Hrvat” zamijenjen nazivom “husar” koji se kasnije sve više upotrebljavao za ovu vrstu konjaništva. Ti su “Hrvati”, odnosno “husari”, bili zaštićeni oklopom koji se sastojao od zatvorene kacige (burgoneta), pancirne košulje, željeznog ovratnika i oklopnih štitnika za natkoljenice. Osim toga, imali su i debeli kožni kaput koji se nosio ispod ili preko oklopa. Glavno oružje kojim su se koristili bila je kratka puška, a osim nje su u sedlu imali i nekoliko pištolja. Od hladnog oružja imali su mač ili sablju te su se, osim kao konjanici, mogli boriti i kao pješaci.
Zanimljivost
Zbog naravi posla hrvatskih plaćenika u kraljevskoj službi, u francuskom jeziku ostao je glagol cravater u značenju uhititi.
Vrste vezanja kravate
U kasnim 90-ima dvojica su istražitelja s Cambridgea (Thomas Fink i Yong Mao) pomoću matematičkog modeliranja uspjeli izračunati da postoji 85 teorijskih mogućnosti vezanja standardnoga čvora kravate (ograničili su broj „poteza“ na devet). Samo desetak od tih 85 čvorova odgovara uobičajenim predodžbama koje su simetrične. Najpopularniji načini kako vezati kravatu su običan čvor, dvostruki čvor, mali čvor, klasični windsor i polu-windsor. Valja spomenuti i “atlantic stil” u kojemu se čvor veže odostraga, a veoma je popularan, kao i tzv. leptir-mašna. Čvor windsor dobio je naziv po svojem izumitelju, vojvodi od Windsora. Osim što je poznat po načinu na koji je vezao kravatu, vojvoda je također ostao upamćen kao osoba koja je abdicirala radi ljubavi. Naime, vojvoda od Windsora bio je kralj Engleske pod imenom Edvard VIII. i njegova vladavina smatra se jednom od najkraćih. Htio se oženiti za svoju ljubav, Amerikanku Wallis Simpson koja je iza sebe već imala dva razvoda. Ne želeći izazvati krizu u državi, odlučio je abdicirati nakon svega 326 dana vladavine. Nakon toga je dobio titulu vojvode od Windsora, po kojoj način vezanja kravate nosi ime. Vojvoda je bio poznat kao modno vrlo osviještena osoba s istančanim odjevnim ukusom. Stoga ne čudi kako je uspio izumiti poznati windsor čvor – jedan od najpopularnijih načina vezanja kravate i danas.
Što znači boja kravate?
Crvena boja predstavlja moć, bogatstvo, snagu i strast. Često ju nose vođe ureda ili pojedinih skupina ljudi koje treba motivirati. Plava je smirujuća boja koja znači mir i staloženost. Najbolji je odabir prilikom odlaska na razgovore na kojima se očekuju svađa i oštre riječi jer mir i staloženost nikako ne trebaju biti shvaćeni kao znak slabosti, već kao ustrajnost i dugotrajnost.
Žuta boja Sunca predstavlja pozitivno ozračje i vitalnost. Osobe koje imaju ovu boju kravate obično zrače toplinom, te svoju pozitivnu energiju prenose na ljude oko sebe.
Zelena predstavlja rast i obnovu. Osobe koje vole učiti i povećavati svoje znanje i vještine često se odlučuju za zelenu boju.
Smeđa predstavlja osobu koja je vrlo prizemljena i realna. Iako mnogi smatraju da čovjek treba imati velike ciljeve i ambicije, određena doza staloženosti je uvijek poželjna. Ljudi koji nose smeđu boju najčešće su vrlo pouzdani.
Crna predstavlja formalnost. Često se oblači u prigodama i društvenim događajima koji zahtijevaju ozbiljnost.
Kravata oko pulske Arene
Oko pulske je Arene 18. listopada 2003. svezana najveća kravata na svijetu. „Kravata oko Arene“ umjetničko je djelo Marijana Bušića i ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća i najduža kravata na svijetu. Omotala je vanjske zidine Arene i predstavljala je poruku otvorenosti, srdačnosti i ljubavi. Težila je oko 800 kilograma, bila je široka osam metara, a u svojem najširem dijelu čak 26 metara, dok je čvor kravate bio je dubok devet metara. U najveću kravatu na svijetu sašiveno je desetak tisuća metara platna, a potrošeno je i 120 kilometara konca.
Stoljeće kravate
1900. – 1909. Kravata je bila obvezan odjevni predmet za muškarce. U to se vrijeme prvi put popularizirala leptir-mašna (korištena u večernjim društvenim događanjima), dok su tijekom dana vezali ascot čvor koji je bio dio standardne radne odjeće.
1910. – 1919. Kravate su rjeđe nošene nego u proteklom desetljeću, ponajprije zato što je veći naglasak prilikom odijevanja za posao stavljen na funkcionalnost i komfor. Pri kraju ovog desetlje- ća poprimaju izgled koji imaju danas. 1920. – 1929. Ovo je desetljeće vrlo važan period u povijesti kravate jer je Jessie Langdorf, proizvođač iz New Yorka izumio nov način kako rezati tkaninu što je omogućilo da se kravata vrati u svoj izvorni oblik nakon svakog vezanja. Ovo je potaknulo otkriće raznih novih načina kako vezati kravatu.
1930. – 1939. Tijekom pokreta art deco kravate su postale šire i poprimile nove boje i dizajn. U ovom je razdoblju izumljen popularni windsor čvor.
1940. – 1949. Zbog Drugog svjetskog rata ljudi su razmiš- ljali o ozbiljnijim stvarima, pa nije došlo do značajnih pomaka. Treba izdvojiti trgovački lanac Grover Chain Shirt Shop koji je napravio kolekciju kravata za žene.
1950. – 1959. Ovo je razdoblje obilježeno pojavom uske kravate. Također se počelo eksperimentirati s raznim novim materijalima u proizvodnji.
1960. – 1969. Kako je desetljeće prije toga obilježila uska kravata, tako se tijekom 60-ih otišlo u drugi ekstrem i napravljene su neke od najširih kravata. Širina od 15 cm nije bila neobična pojava, a taj je trend nazvan losos-stilom. 1970. – 1979. Disko-pokret ovog desetljeća posebno je prihvatio losos-stil te su proizvedene još šire kravate. Prvi se put pojavila bolo-kravata, koja je postala službena kravata u Arizoni 1971. godine.
1980. – 1989. Desetljeće koje nije poznato po posebnoj modi u odnosu na kravate. Nosile su „losos“ i uske kravate koje su često bile napravljene od kože.
1990. – 1999. Kravate postaju sve univerzalnije po svojoj veličini. Široke su oko 9,5 – 10 centimetara. Pojavljuju se odvažni floralni uzorci, stil koji je ponovno popularan danas.
2000. – 2009. Uske kravate postale su dominantni stil, te je širina većine kravata smanjena na 9 cm. Dolazi do pojave raznih uzoraka i materijala. Unatoč većoj raznovrsnosti, većina ljudi i dalje nosi kravate standardnih boja i veličina.
Od 18. listopada 2003. godine obilježava se Dan kravate.
Hrvatski sabor, 17. listopada 2008. godine, iskazao je kravati posebnu počast proglasivši Dan kravate koji se obilježava 18. listopada. Od tada se Dan kravate i službeno slavi u Hrvatskoj.
Dan kravate nije samo jedan dan, niti se svodi samo na kravatu. Objašnjenje značaja kravate i njezinih pojavnosti u modernoj kulturi zapleteno je poput čvora u njezinu središtu. Kravata, naime, nije samo ukras: ona je slavlje dostojanstva osobe, elegancije koja se u svakidašnjici očituje izvorom toga naizgled jednostavna modnoga dodatka, koji predstavlja središte cjelokupne modne pojavnosti onoga tko je nosi, pridajući smisao njegovoj pojavi.
Bivajući dodatkom onome što je u odjeći najnužnije, kravata je trijumf estetskoga nad pragmatičnim te stoga zadobiva značaj kulturološke pripadnosti s višestoljetnom patinom. I svakodnevna i iznimna, kravata je nešto što se uvijek nosi – kako pri običnome odlasku na posao, tako i u jedinstvenim životnim prigodama.
U tome smislu, Dan kravate nije tek jednom godišnje, nego svakodnevno – baš kao što se mogućnosti poimanja kravate ne iscrpljuju samo u skladu boje i dizajna, umijeća njezina vezivanja i neverbalne poruke koju njome možemo poslati, već predstavlja zbroj svega navedenoga, ali i mnogo više od toga. Kravata sadrži vlastitu prapovijest, podsjećajući na Tridesetogodišnji rat, tijekom kojega su je hrvatski vojnici po prvi puta izveli na svjetsku pozornicu, gdje je zadobila povijesnu afirmaciju Luja XIV., koji ju je pretvorio u najveći modni uspjeh 17. stoljeća. U modernome dobu, ona je postala gotovo pa obvezatnim uresom, ne samo na odijelima poslovnih ljudi ili predsjednika država, nego i umjetnika, radnika i gotovo svakoga muškarca, pa – u obliku neodoljiva rupca – i nebrojenih pripadnica nježnijega spola.
Kravata, dakle, nije samo ukras ili simbol koji budi povjerenje u one koji je nose; ona je sredstvo pomoću kojega možemo poslati poruku svijetu, kao što iz kravata koje nose drugi, kao iz kakve vizualne zagonetke, možemo iščitavati njihove ideje, misli i stajališta.
Njegujući tu tradiciju već desetljećima, Academia Cravatica ustanova je koja je inicirala obilježavanje Dana kravate 18. listopada, što je Hrvatski sabor 2009. jednoglasno prihvatio. Academia Cravatica stoji iza brojnih inicijativa vezanih uz kravatu – od njezina vezivanja oko „vrâta“ pulske Arene 2003. godine, pa do promoviranja Dana kravate i u stranim zemljama, gdje je se iz godine u godinu slavi, kako u europskim, tako i u svjetskim razmjerima, upravo na Dan kravate.
Dan kravate poziva na univerzalnost, zajedništvo i povezivanje, ali i na susret i komunikaciju, podsjećajući pritom na prava, odgovornost i obveze. Širenje poruka koje kravata sažima dokaz je prihvaćanja povijesti, nadovezivanja na nju u graditeljskom odnosu prema sadašnjosti te spremnosti na nove izazove u budućnosti – što je idealan poticaj ustanovama i institucijama, tvrtkama, udrugama i pojedincima, bez obzira na posao kojim se bave ili kutak svijeta u kojemu se nalaze, da 18. listopada, ma gdje bili, na sebi svojstven način obilježe Dan kravate.
Pronesimo, zato – osim kravate – svijetom i vrijednosti koje su u kravatu utkane!
Priredio Zoran Lucić
