Vrndajući po nagomilanom i ne baš uređenom arhivu Portala, primijetio sam kako je naša dična Cvelferija pomalo zapostavljena. Ima za to i razloga – iako ovo područje obiluje pametnim i sposobnim ljudima koji itekako imaju što reći, medijska zastupljenost Cvelferije gotovo je nepostojeća. U današnjem digitalnom dobu, to znači da kao da i ne postoji. No, to je već druga tema.
Što je zapravo Cvelferija?
Ovo je moj skroman doprinos toj temi – kompilacija poznatih i prikupljenih podataka.
Zemljopisno gledano, Cvelferija je područje zapadnog Srijema koje graniči sa Srbijom na istoku i Bosnom i Hercegovinom na jugu. Obuhvaća sela: Drenovci, Podgajci, Rajevo Selo, Đurići, Račinovci, Gunja, Vrbanja, Soljani i Strošinci. Međutim, pojam Cvelferije više je povijesni nego zemljopisni.
Naziv Cvelferija potječe iz doba Vojne krajine – od naziva Dvanaeste satnije (kompanije, odnosno “kumpanije”) koja je imala sjedište u Drenovcima (njem. zwölf = dvanaest).
Godine 1702., osnutkom Vojne krajine, područje današnje Cvelferije ulazi u sastav 7. Brodske graničarske pukovnije, koja se dijelila na 12 kumpanija – jedanaesta je bila u Županji, a dvanaesta u Drenovcima.
Iako upravno područje Drenovačke satnije nije uvijek uključivalo sva današnja sela (neka su u različitim periodima pripadala Petrovaradinskoj pukovniji – npr. Strošinci i Račinovci), naziv Cvelferija danas se odnosi na svih devet spomenutih sela.
U početku, Drenovačka satnija pripadala je Petrovaradinskoj pukovniji, koja je imala ukupno 16 satnija. Sjedište satnije bilo je u Drenovcima. Prema podacima iz 1776. godine, uz Drenovce, satniji su pripadali i Đurići, Gunja, Račinovci, Jamina, Strošinci, Soljani i Vrbanja. Satnija je tada bila označena brojem 8.
Godine 1808. dolazi do preustroja pukovnija pod vodstvom nadvojvode Ludwiga, generalnog direktora za Vojnu granicu. Šest sela vraćeno je iz Petrovaradinske u Brodsku pukovniju: Drenovci, Gunja, Đurići, Račinovci, Vrbanja i Soljani. Uz postojeća sela Brodske pukovnije (Podgajci i Rajevo Selo), formira se 12. Drenovačka satnija sa sjedištem u Drenovcima i još sedam štacija.
Satnija je ostala u sastavu Brodske pukovnije do 1873. godine.
Popis stanovništva iz 1808. godine:
- Podgajci: 45 kuća, 197 muških glava
- Rajevo Selo: 59 kuća, 268 muških glava
- Drenovci: 104 kuće, 494 muške glave
- Gunja: 54 kuće, 309 muških glava
- Đurići: 26 kuća, 123 muške glave
- Račinovci: 57 kuća, 281 muška glava
- Soljani: 49 kuća, 290 muških glava
- Vrbanja: 59 kuća, 466 muških glava
Ukupno je satnija imala 453 kuće i 261 vojnika, od kojih su:
- 238 bili sposobni za službu
- 625 poluinvalidi u službi i na gospodarstvu
- 174 invalidi
- 1130 mladeži do 16 godina
- 2428 ukupno muških glava
Povijest prije turske okupacije
Razdoblje prije turske okupacije (16. st.) slabo je dokumentirano. Ipak, znamo da su postojala brojna naselja i utvrde u močvarnom području uz Savu, okruženom gustim šumama. Najstariji arheološki tragovi sežu u srednji neolitik – sopotska kultura.
Oni su živjeli u nadzemnim kućama od drveta i pruća, bavili se zemljoradnjom, stočarstvom, lovom i ribolovom. U Cvelferiji je zasad poznato samo jedno sopotsko naselje, kod Račinovaca. Kasnobrončanodobna nalazišta zabilježena su kod Posavskih Podgajaca, Račinovaca i Gunje.
Prvi spomen današnjih naselja datira iz 14. i 15. stoljeća. Godine 1484. drenovački posjed uključivao je sela poput Drenovaca, Subotišta, Damšinaca, Dražinaca, Veselinovaca itd., te bio jedan od najvećih.
Srednjovjekovna utvrda Alšan i vjerski utjecaj
U 14. stoljeću dominirala je utvrda Alšan, koju su sagradili Gut-Keled, njemačka obitelj pomađarena. Kralj im ju oduzima i predaje banu Ivanu Sent-Magoču. Njegov sin Valantin postaje 1374. pečuški biskup i pod njegovu jurisdikciju potpada i Alšan. U blizini utvrde izgrađen je franjevački samostan sv. Franje radi suzbijanja bogumilstva.
Prema popisu župa iz 1333–1335. godine na ovom području postojala je jedino katolička župa u Soljanima, koja se 1501. više ne spominje.
Razvoj nakon oslobađanja od Osmanlija
Bitkom kod Slankamena 1691., a potom Požarevačkim mirom 1718., završava oslobođenje Slavonije. Povlačenje Osmanlija potaknulo je migracije – iz Slavonije u Bosnu, i iz Bosne u Slavoniju. Župa u Drenovcima od 1719. vodi matične knjige u kojima se vide doseljenja Hrvata iz Bosne.
Usporedbom prezimena i matičnih knjiga, može se pratiti iz kojih su mjesta u BiH došli doseljenici.
Formiranje Vojne krajine
Austrija već 1701. započinje formiranje slavonske Vojne krajine. Proces traje do 1750., a do razvojačenja sredinom 19. stoljeća područje zadržava vojnu organizaciju. Caraffina komisija 1698. i 1702. obilazi i Cvelferiju – jedna od postaja bila je u Rajevu Selu.
Početkom 18. st. župa Drenovci obuhvaća: Drenovce, Đuriće, Gunju, Jamenu, Račinovce, Rajevo Selo, Soljane, Strošince, Vrbanju i Podgajce. Franjevci su tada vodili župu.
Brusztle 1729. bilježi:
- Drenovci: 420 stanovnika
- Rajevo Selo: 230
- Podgajci: 110
- Račinovci: 220
- Gunja: 250
Godine 1769. osnovana je župa u Račinovcima, a prvi župnik bio je Ivan Šargović.
Školstvo i razvoj civilnog društva
Škole se počinju otvarati krajem 18. stoljeća. Naredba iz 1764. nalaže osnivanje škola u svakom mjestu. Prva škola u Račinovcima počinje 1779., a u Drenovcima 1780. Obje su tada pripadale Petrovaradinskoj pukovniji.
Godine 1825. naređeno je da svaka općina osnuje školu – započinje obvezno školovanje.
Ukinućem Vojne krajine 1873. Drenovci i okolna sela ulaze u Županjski kotar (Srijemska županija). Već 1886. Drenovce dotiče željeznica.
Slijede i druga civilna dostignuća:
- 1887: osniva se Vatrogasno društvo
- 1907: otvara se Hrvatska čitaonica
- 1919: Društvo katoličkih djevojaka (prva glavarica Eva Damjanović)
- 1928: osnivanje nogometnog kluba
- 1934: Križarsko bratstvo, inicijator kapelan Šercer
Cvelferija kroz ratove i u suvremenosti
Mnogi stanovnici poginuli su u Prvom svjetskom ratu. O njima je pisao Ivica Ćosić Bukvin. Cvelferija je stradala i u Drugom svjetskom ratu, posebno zbog blizine krvavog Srijemskog fronta.
Tijekom Domovinskog rata, Cvelferija ponovno postaje granica. Kao dio 131. brigade HV-a, njezini su žitelji ponovo kao drevni graničari hrabro branili domovinu.
Danas Cvelferija, nažalost, dijeli sudbinu mnogih ruralnih područja – suočena je s iseljavanjem i starenjem stanovništva. Ipak, ljudi ovoga kraja – srdačne i vesele prkonjice – kamo god da odu, nose Cvelferiju u duši. I rado oblače staro špenzle na dvanaest strika.
Prikupio i priredio: Zoran Lucić
