Amantini – zaboravljeni ratnici između Save i Drave
“Od stoljeća sedmog tu žive Hrvati…” Istina, ali šta je bilo prije stoljeća 7? Tko je živio na ovim našim prostorima prije dolaska Hrvata? Pa evo jedne manje poznate stvari:
U davnim stoljećima prije dolaska Rimljana, između mirnih tokova Save i Drave, živjelo je jedno od manje poznatih ilirskih plemena – Amantini. Njihova domovina obuhvaćala je prostor današnje istočne Slavonije i zapadnog Srijema, negdje između današnje Županje, Vinkovaca i Srijemske Mitrovice.
Iako ih povijest pamti tek u nekoliko redaka rimskih kronika, ti su redci dovoljno snažni da otkriju narav jednog ponosnog i ratobornog naroda.
Amantine spominje rimski povjesničar Tit Livije u svojem djelu Ab urbe condita. Opisuje ih kao saveznike plemena Segestani, čije je središte bilo oko današnjeg Siska. Zajedno su pokušali zaustaviti rimske legije koje su u 2. stoljeću prije Krista napredovale prema sjeveru, osvajajući ilirske i panonske zemlje.
No rimska vojska bila je premoćna. Nakon krvavih sukoba, Amantini su poraženi, a velik dio njih zarobljen i odveden u ropstvo u Italiju. Time njihovo ime gotovo nestaje iz povijesnih zapisa – ali ne i iz sjećanja na narode koji su oblikovali prostor današnje Hrvatske.
Po svemu sudeći, Amantini su bili panonsko-ilirsko pleme, što znači da su kulturno i jezično pripadali spoju dvaju svjetova – ilirskog juga i panonskog sjevera. Bavili su se stočarstvom, ratarstvom i lovom, a njihova su naselja vjerojatno bila utvrđena sela uz rijeku Savu, idealna za trgovinu i obranu.
Premda nisu ostavili monumentalne gradove ni natpise, njihova je prisutnost utkana u slojeve zemlje istočne Slavonije. Svaka rimska opeka, svaka ilirska fibula i svaka stara riječ panonskog porijekla u tom kraju podsjeća na njih.
Kada su Rimljani u potpunosti zavladali ovim područjem, Amantini su se, poput mnogih drugih ilirskih plemena, utopili u novi svijet – romanizirani, raseljeni ili jednostavno asimilirani. No njihova se priča nastavlja u toponimima, u arheološkim slojevima, u nevidljivim nitima koje povezuju prošlost i sadašnjost.
Danas o njima znamo tek toliko da ih se možemo sjetiti s poštovanjem – kao naroda koji je, na svom komadiću zemlje između Save i Drave, branio slobodu sve dok je mogao.
Zoran Lucić
