Bili su prisiljeni pronalaziti alternativna rješenja i pokušati što duže održati glavu iznad vode. Stočari u selima drenovačkog kraja rješenje su pronašli u proizvodnji tritikala, hibrida pšenice i raži, pod kojim će se u ovogodišnjoj jesenskoj sjetvi naći znatne površine u istočnom dijelu županjske Posavine. Iskustva onih koji su ga zasijali i jesenas više su nego pozitivna, u srpnju su bili prezadovoljni žetvom – kako prinosima tako i kvalitetom zrna – čime su potaknuli i svoje sumještane da se također preorijentiraju na tritikal odnosno pšenoraž.
– Ta kultura spaja pozitivna svojstva dviju križanih žitarica, koja se ogledaju u povećanom sadržaju proteina i aminokiselina. Tritikal je perspektivna ratarska kultura, zaslužuje mjesto i u ratarskoj i u stočarskoj proizvodnji, a zelena masa krmnih sorti tritikala nježna je i slatkasta, zbog čega je stoka vrlo rado jede – objašnjava stočar iz Račinovaca.
Uzgajivač svinja Antun Golubović iz Đurića ističe da su prednosti tritikala višestruke, jer je riječ o vrlo otpornoj i prilagodljivoj kulturi, no dio proizvođača još uvijek je skeptičan i teško se rješava starih navika.
– Na stručnom predavanju u Vinkovcima istaknuto je da se tritikal pokazao odličnim u hranidbi stoke, posebice goveda, ali i to da može bez problema zamijeniti kukuruz u svinjogojskoj proizvodnji – ističe.
Proizvodnja tritikala je, tvrdi Golubović, od 30 do 35 posto jeftinija od pšenice, zahtijeva skromnu gnojidbu, ne mora ga se tretirati protiv korova jer je robustan, naraste na oko 120 centimetara visine i uguši sav korov, pa ga se s pravom naziva i čistač polja. A prinosi su konstatno dobri, šest-sedam tona po hektaru, znatno viši nego prinosi pšenice. Jedini je nedostatak u tome što se teško vrši, pa ga kombajneri baš i ne vole, posebice jer se posao mora obavljati sredinom srpnja, po najgoroj vrućini.
– Lani sam već u srpnju imao svježu hranu za svinje, znači gotovo tri mjeseca prije nego što je stigao kukuruz. Tritikal se lagano melje, svinje ga rado jedu i odlično napreduju, tako da sam prezadovoljan – ustvrdio je Golubović. U hranidbi svinja kukuruz mu je bio zastupljen s 55 posto, a sada je 30 posto kukuruza zamijenio tritikalom.
– S cijenom od 1,05 kuna za pšenicu proizvođači su bili u gubitku jer se nisu mogli pokriti, a odgovorno tvrdim da tritikal mogu proizvesti za 65 do 70 lipa za kilogram, uključujući sve troškove, od nabave sjemena do uslužnog vršenja – ističe naš sugovornik.
Četverostruko više slame
Od tritikala se, napominje Golubović, na jednom katastarskom jutru može naprešati čak 305 bala slame, a od pšenice ih se dobije samo 80-ak.
– Znači, i to je još jedna prednost za proizvođače, koji slamu mogu prodavati energanama na biomasu, makar sam ja pobornik toga da se slama ipak vrati zemlji, da mikroorganizmi imaju što prerađivati i da se poboljša struktura tla. No, svatko zna svoje – poručuje Golubović.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
