Dana 17. kolovoza 2026. godine u 18 sati, u prostorijama Općinske narodne knjižnice Drenovci, otvorena je izložba posvećena učitelju Josipu Kruniću pod nazivom Film koji se pamti., koja će biti otvorena do 28. kolovoza 2026. godine. Organizator ovoga događaja bio je Ogranak Hrvatske seljačke stranke Posavski Podgajci, čiji je Josip Krunić dugi niz godina bio istaknuti član. Članovi Ogranka željeli su na poseban način obilježiti uspomenu na čovjeka koji je ostavio dubok trag u svojoj zajednici. Stoga je uoči otvorenja izložbe položen i vijenac na njegov grob u Posavskim Podgajcima, odajući mu počast ne samo kao članu HSS-a, nego prije svega kao čovjeku čiji su rad, predanost i ljubav prema zavičaju nadživjeli njegovo vrijeme.
Izložbu je otvorio predsjednik Ogranak HSS-a Posavski Podgajci g. Ivan Lučić koji se osvrnuo na učiteljski i pedagoški rad Josipa Krunića. O samom konceptu izložbe pričao je njezin autor g. Josip Lučić. Osim filmskog i kulturnog rada učitelja Josipa Krunića, imali smo priliku čuti priče o čovjeku koji je svojim djelovanjem obilježio mnoge generacije. U mnoštvu filmova koje je učitelj s vrijednim SKIG-ovcima napravio, oku upadljiv je onaj „Kao otac i sin“. Upravo je taj film pokazao koliko kamera može biti više od sredstva bilježenja. Kako može postati poziv na suosjećanje, potaknuti ljude na djelovanje i pomoći da se nečija svakodnevica doista promijeni. Upečatljive su bile i riječi kojima je autor izložbe zaključio svoje izlaganje, a one glase: „ Ako s ovoga mjesta odemo samo sjećajući se uspomena o učitelju Kruniću, učinili smo premalo. Odemo li odlučni da nešto pokrenemo, nekoga poučimo, da nešto sačuvamo i nekoga ohrabrimo da stvara, tada smo u punini razumjeli tko je bio učitelj Josip Krunić.“
Nakon toga uslijedilo je dio vezan uz predavanje o razvoju političkih stranaka. Riječ je preuzeo g. Adam Begović koji je govorio o zastavi Ogranka HSS-a Posavski Podgajci i njezinoj dataciji (1938. godina). Pričao je o zanimljivim okolnostima njezina očuvanja kao i neposrednoj poveznici s političkim i društvenim životom Posavskih Podgajaca uoči Drugog svjetskog rata. Potom je riječ preuzeo g. Ivan Ćosić Bukvin, čovjek koji svojim neumornim radom bilježi prošlost Cvelferije ne prepuštajući je zaboravu. Gospodin Ćosić Bukvin pričao je o djelovanju HSS-a na području Cvelferije iznoseći vrijedne podatke, kao i imena tada istaknutih predsjednika pojedinih ogranaka. Na samome kraju ovoga okupljanja održano je predavanje pod nazivom Hrvatski politički život od 1861. do 1941.: stranke, ideologije i političke mijene, a o tome je govorio povjesničar Josip Lučić, inače član Matice hrvatske.
Predavanje je bilo posvećeno razdoblju obilježenom velikim društvenim promjenama, od djelovanja političkih stranaka, preko oblikovanja nacionalnih programa do traženja odgovora na pitanje političkog položaja Hrvatske unutar određenih državnih zajednica. Kronološki je prikazan razvoj hrvatske političke misli od ponovnog uspostavljanja ustavnog života 1861., preko djelovanja Narodne stranke, Stranke prava i drugih političkih grupacija pa sve do pojave seljačkog pokreta braće Radić i prerastanja Hrvatske pučke seljačke stranke u najutjecajniju političku stranku u Hrvatskoj. Posebna je pozornost posvećena političkim idejama te djelovanju biskupa Strossmayera, Ante Starčevića, Stjepana Radića i Vladka Mačeka, čiji su pogledi, premda pomalo međusobno različiti, snažno obilježili politički razvoj Hrvatske.
Predavanje je nastojalo pružiti povijesni i kronološki pregled razvoja hrvatske političke misli, ne ulazeći u dnevnu politiku. Naglasak je stavljen na okolnosti u kojima su pojedine političke ideje nastajale, na društvo kojemu su bile namijenjene te na načine na koje su se tijekom desetljeća mijenjali pogledi na nacionalno pitanje, položaj seljaštva, parlamentarizam i odnos Hrvatske prema Beču, Pešti (od 1873. Budimpešti) i kasnije Beogradu.
Posebno mjesto u završnom dijelu predavanja zauzela je politička misao Stjepana Radića koji je hrvatsku politiku nastojao približiti širokim slojevima stanovništva. Njegovo djelovanje pokazalo je da politika više nije morala biti isključivo prostor uskog kruga obrazovanih i imućnih pojedinaca, nego pitanje koje neposredno određuje život običnog čovjeka, njegov rad, dostojanstvo i budućnost. Možda upravo zato Radićeva misao ni danas ne pripada samo povijesti. Ona nas podsjeća da narod nije tek promatrač vlastite sudbine.
Srdačan pozdrav iz Cvelferije!
Josip Lučić
