Što je ljubav?
Za ovu sam se temu odlučio upravo sada u vrijeme corone, jer mi se čini da je najpotrebnija.
Ljubav se, bar djelomično, može objasniti biokemijski: transmiteri kao dopamin brinu se za euforiju, adrenalin za uzbuđenost, endorfin i korizol za zanost, testosteron za pojačanu seksualnu želju. Kod opadanja serotona kod zaljubljenih, njihov tijek jako liči mnogim psihičkim bolestima. Ali, ljubav je više od biokemije – i od nje nitko nije bolestan.
Ali što je onda ljubav?
Život bez ljubavi?
U jednom cijelom odlomku Biblije radi se o ljubavi, u takozvanoj „himni ljubavi“ (1. Korinćanima 13).
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.
Iako se nju nemože uhvatiti niti zatvoriti u krletku, ljubav se ovdje opisuje kao nešto što naš život čini vrijednim, nešto što ostaje, kada sve ostalo prođe. Nije zato nikakvo čudo, da se ovaj odlomak čita kod gotovo svakoga vjenčanja.
Oblici ljubavi
Već prema pristupu doći će mo ovdje do različitih razultata. Grčki folozofi opisju slijedeće:
- Romantična ljubav (Eros)
Tjeselna privlačnost i zaljubljenost određuju ju kao seksualnu napetost i uzbuđenost.
- Prijateljstvo, platronska ljubav (Philia) – Čine ju duhovna blizina, slični interesi i praktično prijateljstvo
- Nesebičnost, altruistična ljubav(Agape)
Nesebičnost i spremnost podnijeti žrtvu – ovdje je dakle u prvome planu sreća druge osobe, a ne vlastiti ciljevi i želje.
Iz pesudokršćanske perspektive mogli bismo vidjeti orginalni poredak ljubavi. Od skoro „prljavog“ preko „akceptiranog“ sve do „svetog“. Ali Biblija ne čini nikavu ovaku razliku. Ona ljubav naziva ljubavlju. Zanimljivo je da hebrejski Stari zavjet sve ovo naziva jednom istom riječju.
Kad mogu ljubiti?
Biblija čini nešto nemoguće: ona zapovijeda ljubav. I time prodire u dubinu našega bitka, jer sve Božje zapovijedi sažima u dvodjelnu zapovijed:“Ljubi Boga i ljubi bližnjega“. ( Lukino evanđelje 10,27). To je moguće, jer ljubav od našega početka pripada ljudskom biću. Ona je dio naše osobnosti, naše sličnosti s Bogom, koji je ljubav. Zbog toga i mi možemo ljubiti – da li želimo živjeti s Isusom ili ne.
Kako mogu biti ljubljen?
Ili može bolje: kako mogu biti drag, mio vrijedan ljubavi? Kad smo kod ljudi, onda na ovo pitanje nemožemo lako odgovoriti. Ako nam se netko sviđa, onda nam nije posebno teško, da u njegovim očima budemo dragi. „Kemija“ štima i ništa nam nije teško. Fatalno je onda, kad naše ljubav i naš trudu naiđu na gluhe uši i kameno srce.
Da li me Bog ljubi?
S istim nehanizmima kao s ljudima, često pokušavamo za nas pridobiti i Boga. Zalažemo se za njega, želimo mu se svidjeti, pokušavamo živjeti pobožno. Nijedan trud nam nije težak. Konačno – zašto? Bog nije čovjek. On je ljubav u osobi. I – da li shvaćamo ili ne – on ljubi bezuvjetno. U poslanici Rimljanima 5,8 čitamo:“ A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako:dok još bijasmo griješnici, Krist za nas umrije.“ Kakva potvrda: ne toleranciju, nego nam Bog daje ljubav! I to neovisno od toga, koliko se mi smatramo vrijedi te ljubavi. Takvu se ljubav nalazi jedino kod Boga“!
Deus caritas est – Bog je ljubav
Poznati engleski Bitlsi su u jednoj svojoj poznatoj pjesmi pjevali.“All you need is love“ – ti trebaš samo ljubav“. Ljubav je centralni kršćanski pojam. Ali čim ju se više spominje javljaju se i glasovi protiv: a što je s pravednošću, što je sa sudom? Da li je ljubav dosita sve što trebamo? Ima li i ona kraj?
Što je ljubav?
Bitlsi i njihovi kolege glazbenici uvijek podcrtavaju, da se bez ljubavi ne može. Holivud i njegovi filmovi bez ljubavi nebi bili ništa. Ali i od aktualne ali i antičke litarature, bez ljubavi nebi bilo napisamo jako puno papira. Naravno, ovdje se ne radi primarno o „božjoj“ ljubavi, jer spektar seže od seksualnosti i prijateljstva do nesebične ljubavi – konačno kao i u Bibliji.
Unatoč svih klišeja, koji prati ljubav, unatoč zabluda, koje često idu u suprotnost: bez ljubavi sve je ništa. Upravo tu misao podcrtava Sveti Pavao u svojem hvalospjevu ljubavi:“Što ostaje su vjera, ufanje i ljubav. Al najveća među njima je ljubav.“ (2. Korinćanima 13,13).
Tražim ljubav
Svaki čovjek poznaje i treba ljubav. Svaka vjera poznaje i propagira do određenog stupnja, ljubav. Ali ljubav prama biblijskom Bogu je ipak posebna: Ovdje ljubav nema samo određenu ulogu, ovdje je ona sredina i srž. Kad bi kršćanske vjere kratko sabrali u jedno, onda se u pravome redu ne radi o zapovijedima, o pisanoj riječi Božjoj, nego točno o:
Božja bit je ljubav. Tako doslovno piše u Bibliji:“Bog je ljubav“. (1.Ivanova poslanica 4,8) I još češće stoji između redaka. Ovu činjenicu ne moramo na svakom mjestu ponavljati: čitava Biblija diše ovim duhom. Sve što Bog jeste i što čini, može se povezati s ovom temeljnom izjavom. Jer to nije samo jedno djelo, nego izraz Božjega bitka.
Može li se o ljubavi govoriti previše?
Kakvo pitanje. Naravno ne! Jer ljubav je izraz Božjega bitka, ne stoji jednom: U redu, sada će mo doći do pravoga. Ljubav je – i ostaje – ono pravo. U Bibliji nalazimo bezbrojne usporerdbe koje opisuju i nazivaju Boga: Otac, spasitelj, sudac – pa čak i majka. Sve ovo su Božje osobine, koje u jednom aspektu trabamo „prevesti“ u današnju realnost. One nisu konačni bitak Božji.
Može li se Bog ljutiti? Naravno. Za to ima puno razloga, i u tom pogledu je sličan ljudima. Al Biblija ga nigdje ne spominje kao „osobu srdžbe“. Da li ovo objašnjava taj odnos? Ne radi se o tome, da Boga raduciramo na nekog „malog božića“. Ali niti o tome, da o njegovim osobinnama ne govorimo, jer ne zvuče „moderno“. Radi se o tome, Božje osobine razumjeti tako kakve jesu: lik njegove ljubavi. Naravno da je legitian govor od Bogu kao ocu, al toi ne nadomjesta govor o ljubavi.
Ali ne radi se o tome, da bi Bog sada prestao ljubiti, udario o stol i napravio čistac. Božja pravednost ne zamjenju njegovu ljubav. Sva Božja svojstva su izraz njegovog bitka – a to je ljubav,
One Comment
Marija
Katolibanska propaganda.
Kakve ovo ima veze sa Zupanjom?