Kada sam sa svojim tadašnjim mentorom prof.Ivanom Galetićem prije pedesetak godina bio jedna od perjanica i začetnika svakodnevnog „yogiranja“ po Savskom nasipu na prostorima od Šećerane do tadašnje Ciglane, mnogi od mještana upirali su prstom pomalo posprdno u nas i komentirali : „Vidi ona dva „zgubidana“ zar nemaju pametnijeg posla…. „!
Tridesetak godina kasnije,sasvim drugačija situacija, naime susrećem neke od tih kako i sami redovno trče po nasipu i to u najmodernijoj sportskoj opremi, sa slušalicama na uhu ,obavezno držeći u jednoj ruci bočicu s vodom a oni „napredniji“ čak imaju pri tom i skijaške štapove, praveći se pri tome ,da mahanjem s istima, tobože pridonose povećanju učinka vježbanja. Jadni, valjda ne shvaćaju da im je tamo neki trgovac na brzinu utrapio skupu robu ali ne i upute što i kako raditi s njima. Gledam ih sa strane kako se muče, često sapliču o štapove ali zbog stida i srama ne mogu priznati sebi i drugima tu poraznu činjenicu, da u stvari i ne znaju za što oni služe , jer je to trenutni „hit“ i dio modnog trenda masovnog vježbanja.
Na jednom takvom trčanju po nasipu predusretnem se sa jednim od mojih „ljutih“ protivnika koji je svojevremeno najviše upirao prst u mene i nazivao „zgubidanom“ i „onako“ uzgred upitam: „Reci mi prijatelju zašto si ti mene onomad onoliko ogovarao što trčim nasipom a sada to i ti činiš ?“ Pocrvenio je kao rak. Obuzela ga je nelagoda i nespokoj. Nije znao što da progovori, kako da se ponaša, „Pa znate…., pa znate….!“ Počeo je mucati i smišljati odgovor na moje provokativno pitanje. „ Pa meni je to doktor preporučio zbog zdravlja i problema koje imam….!“
„A tako veliš, a vidiš ja sam znao od početka moga trčanja da ja to radim zbog zdravlja iako mi to doktor nije trebao preporučiti jer sam se sam educirao o svrhovitosti ! „
Netko prije, netko kasnije ,ali ipak kad – tad, nivo osviještenosti naše nacije o potrebi bavljenja sportskim aktivnostima , odnosno kretanjem općenito, s vremenom se sve više i više širi na čitave generacije, neovisno o dobnom uzrastu ili spolu, uvjetovano prije svega modernim načinom života suvremenog čovjeka.
Današnji način življenja u demokratsko liberalnom kapitalizmu s izrazito konzumerističkim navikama i orijentacijama u utrci za materijalnim svijetom življenja, modernog je čovjeka veći dio dana prikovao za sjedenje na stolici na svom poslu, sjedenje u automobilu kod dolaska i odlaska s posla, nastavku sjedenja dolaskom kući u fotelji gledajući TV ili izležavanjem na kauču. Ako se k trome doda i neprestana težnja da se stalno „ nešto gricka“ ne treba se čuditi što nam je nacija jedna od pretili u zemljama E U – a.
To onda, normalno implicira i zdravstvene probleme u vidu povećanog šećera, masnoća u krvi, nepravilnog rad štitnjače, problema u radu srca, kardiovaskularnih problema općenito, povećanja tlaka i još mnogo toga. Neminovnost prethodno navedenoga je odlazak liječniku.
Zato sam ja sreo moga tzv.“ljutog“ protivnika, koji me ogovarao zbog trčanja, kako i sam sada trči nasipom za zdravljem – „ Dotjerao cara do duvara …“ rekao bi narod.
Danas je opće poznata činjenica ,da svako od nas koji se može pridržavati u svakodnevnom životu i djelovanju osnovnih principa i postulata z d r a v o g ž i v l j e n j a, koje se svodi na redovno kretanje i tjelovježbe primjerene dobnom uzrastu, reguliranje prehrane kroz unošenje potrebnih nutricijenata samo u količini dovoljnoj za dnevni utrošak te u promjeni načina života radi anuliranja uzroka koji dovode do stresnih situacija,može u mnogome i bez neprestanih odlazaka liječniku i gutanju silnih tableta, utjecati na svoj zdrav način života.
No ono na što mislim ukazati odnosi se na svakodnevnu sferu života. Mi koji smo godinama trčali po zemljanom nasipu,često ne pokošenom, zbog meteoroloških uvjeta pokatkad blatnom ili zatrpanom snijegom zimi, nakon godina čekanja dobili smo dugo očekivani civilizacijski pomak – š e t n i c u- Po suvremenim standardima uređenu stazu svakodnevno koriste od tada šetači svih dobnih uzrasta, od obitelji s malom djecom do penzionera, biciklisti i mnogi „yogeri“ za svakodnevno trčanje te sportaši nogometnih, rukometnog i košarkaškog kluba za obavljanje određenog dijela specifičnih fizičkih priprema momčadi. Imponira za vidjeti, da se masa Županjaca za vrijeme lijepog vremena, nađe u svojevrsnom „muvingu“ na šetnici Savskog nasipa. Šetnica sa svojim idealno raspoređenim mjestima za odmor i postavljenim stupovima za rasvjetu u obliku „ferala“ omogućava, pogotovo u terminima velikih ljetnih vrućina i omara, mnogima , poglavito onim starijima , da se u predvečerje izvedu na obale Save radi udisanja svježine što im pruža blizina rijeke. No nije sve tako idilično kako se čini na prvu.
Kada sam s početka zatekao jednu – dvije razbijene svjetiljke na spomenutoj rasvjeti naše šetnice , smatrao sam to pojedinačnim hirom i ispadom nekog neodgovornog mladića koji nije mogao odoljeti navali hormona. No sada se čini ,to postaje pravilo,te se zatiče skoro svaka druga – treća oštećena ili razbijena svjetiljka a prigodno za to postavljeni koševi za smeće, čini se služe ,umjesto vježbališta u fitnes centrima, neodgovornim pojedincima za iskušavanje viška snage, jer su dobar dio njih demolirani ili jednostavno otrgnuti.
Koliko me moje skromno poznavanje povijesti služi, Vandali i Vizigoti su ovim krajevima prohujali prije dva milenija rušeći tadašnje Rimsko carstvo. Iza njih su protutnjali Huni i Avari i razrušili ostalo. Tko u sadašnje vrijeme čini iste stvari ? Pa mi smo se dogovorili da ćemo graditi budućnost, makar korak po korak, ali ipak s pomakom na bolje. Uostalom mi to ne radimo samo zbog sebe, jer prioritetni cilj , je budućnost prije svega naše djece koja bi trebala ostati na ovim prostorima i nastaviti započeto. Zar ćemo morati svi migrirati i napustiti Hrvatsku i svoju domovinu nostalgično gledati izvana a u tuđini sjećati se običaja i tradicija življenja u svom domu.
Zar nije neobično, da ne primijenimo teži izraz, da sami rušimo svoje, da sami devastiramo ono što smo netom prije toga stvorili ? Rušimo upravo ono što smo gradili da ostane onima koji dolaze iza nas. Hoće li ovakvi postupci u sadašnjosti imati odraza na naše življenje u budućnosti ?
Krenimo dalje…… ! Budućnost čeka na nas ……. !?
