Pozitivna energija kojom zrači i široki osmijeh na prvu su nas osvojili kod Ivone Bročić, volonterke Gradskog društva Crvenog križa Županja. Upoznali smo se na Razmjeni mladih u Odmaralištu Crvenog križa u Rogoznici, jer nemoguće je ne uočiti mladu, prekrasnu djevojku kovrčave duge kose koja vas pri svakom susretu počasti lijepom riječju i toplinom kojom zrači. To sve prenosi i u Cjelodnevni boravak Gradskog društva Crvenog križa Županja gdje volontira već nekoliko godina. Ivona je i sama suočena s bolešću od malih nogu, ima tunelski vid i blagu mišićnu distrofiju, ali to je ne sprječava da pomaže drugima. Ivonu korisnici vole, raduju se svakom njezinom dolasku, a ona je pak sretna što dio svoje ljubavi može prenijeti na njih.
Živi u Bošnjacima, gdje je završila osnovnu školu, potom odlazi u Zagreb u Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”, gdje se školuje za telefonskog operatera. Nije bilo lako s 15 godina otići u tako veliki grad, gdje je stanovala u učeničkom domu.
“Vikendom sam odlazila kući, jer sam vezana za svoju obitelj, roditelje i tri starije sestre, kojima zahvaljujem na velikoj podršci koju su mi uvijek pružali. Ponajviše ocu koji je sa mnom svaki dan i koji za mene čini sve kako bi bila sretna i zadovoljna. Isto tako i majka , koja radi trenutno u Austriji i koja daje sve od sebe da budem sretna“, kaže nam Ivona, koja se nakon srednje škole vratila u Bošnjake, nakon čega se odlučila školovati za fizioterapeutskog tehničara, a prije nekoliko dana dobila je i diplomu medicinskog masera.
U Gradskom društvu Crvenog križa Županja, gdje je otac dovozi svakodnevno, volontira već tri godine i tu se osjeća gotovo kao u svojoj obitelji. “Zadovoljstvo mi je kada vidim koliko su korisnici sretni, ispunjeni, zadovoljni, koliko ima značim, koliko im znači zagrljaj, osmijeh, razgovor. Osjećam se korisno i prihvaćeno, a kad vidim da su oni sretni ja sam još sretnija“, kazuje Ivona za koju volontiranje nije samo pomoć drugima, nego i način da sebe oslobodi strahova i nemoći. “To je jedna lijepa gesta, pomoći slabijem od sebe, ali pomoći i sebi da budeš bolja osoba, da dokažeš sebi da to možeš i da zapravo ono što imaš nije ništa, jer se s bolestima odlično nosim. Naravno bude nekada i težih dana, bude svakako, ali uz osmijeh i optimizam pokušavam i sebi i drugima objasniti da s tim mogu živjeti normalno i ne vidim tu nekih velikih problema“, kaže Ivona.
Ali nije uvijek bilo tako. U srednjoj školi je, smatra danas moglo biti bolje, da su imali drugačiji odnos i pristup pojedincu i da ih nisu sve stavljali u isti koš. Nije voljela ići u osnovnu školu, jer se osjećala dosta loše i nije znala što će joj taj dan netko reći, hoće li doći kući plačući… No, kroz godine je ojačala.
“Kada vam netko nešto loše kaže vi se samo nasmiješite, vjerujte sebi i recite si da vi to možete bez obzira što je netko rekao ili procijenio da ne možete. Nemojte se opterećivati, jer to nema svrhe i razloga, i bit će sve u redu“, savjetuje Ivona koja je oprostila onima koji su je vrijeđali, jer su joj upravo oni pomogli da ojača i bude osoba kakva je danas te im zahvaljuje na neugodnim iskustvima koje je imala. Naime, nije pala na dno, nego je samo iz svega izašla jača.
Okužena je divnom obitelji koja je uvijek samo poticala riječima “ti to možeš”, prijateljima, svojim korisnicima koji joj često znaju doći i reći” Draga Ivona, dođi nam opet” . Masaža joj sada uzima malo više vremena, ali Ivona kaže da obožava Crveni križ Županje, da će se uvijek odazivati na njihove aktivnosti i nastaviti volontirati, jer je to ispunjava kao osobu i što je najvažnije pomoglo joj je da spozna svoje vrijednosti.
Ostaje i dalje vedra i pozitivna, jedan dobar korak je napravila počevši volontirati , jer je smatrala da sjedeći u kući neće ništa korisno napraviti i postići. A gdje će je dalje odvesti život ne zna… Priželjkuje zaposlenje, u nekom vellnes i spa centru na moru ili drugdje, no kaže kako bude bit će, jer sve su opcije otvorene, a i ona je otvorena prema svim životnim izazovima koji su pred njom.
B.G.Dabić
Izvor radiozupanja.hr