U moru vijesti o mladima koji masovno odlaze iz Hrvatske trbuhom za kruhom ima i drukčijih primjera. Igor Zečević (28) iz Županje odlučio je vratiti se u svoj grad, pokrenuti vlastiti posao, pokazati da se može i svojim primjerom dati poticaj pokretanju pozitivnih trendova u Županji. S prijateljem Lukom Benakovićem proteklog je vikenda otvorio originalni bistro Old House 1914, koji je pravo osvježenje u županjskoj ugostiteljskoj ponudi.
Objekt je smješten u Strossmayerovoj ulici u središtu grada i pomno je uređen, pazilo se baš na svaki, i najmanji detalj. Savršen je spoj tradicije i modernih trendova, staroga i novoga. Iako je otvoren tek četiri dana, već se sada može zaključiti da će, zahvaljujući ugodnoj atmosferi i užitku za nepce, restoran biti mjesto gdje će Županjci rado provoditi vrijeme.
Igor je prije pet godina odlučio prvi put spakirati kofer i otići u Njemačku. Nakon nekog vremena vratio se kući, a potom je ponovno otišao. Konobario je od jutra do sutra i štedio jer zacrtao si je jasan cilj – s prijateljem će pokrenuti posao u svome gradu.
Uspjeli su i njihov poslovni pothvat rezultirao je sa šest novih radnih mjesta Županji. Uz Igora i Luku, Bistro Old House 1914 zapošljava još jednoga konobara i tri radnika u kuhinji.
- Rekao bih da je ovo zapravo jedan mali lunch bar koji nudi jednostavna i malo drugačija jela. Više smo se orijentirali na doručak, burgere, tjestenine, wokove, salate… Imamo velik izbor kvalitetnih vina i džinova. Nemamo dostavu jer želimo da nam gosti više dolaze u lokal – kazuje Igor.
Na orginalan naziv odlučili su se zato što je kuća u kojoj su smješteni sagrađena davne 1914., željeli su tu godinu uvezati u naziv i stvoriti dojam kao da postoje već više od stotinu godina pa se ime restorana samo po sebi nametnulo.
Uređenje prostora trajalo je osam mjeseci. Igor i Luka zasukali su rukave, sve su sami osmislili i odradili uz pomoć prijatelja, a svojom su kreativnošću i idejama oduševili posjetitelje.
Uložili su jako mnogo rada, truda i vremena, posebice u izradu upečatljivih i originalnih prolaza koje su sami slagali od komadića drveta. To je, kažu, nešto posebno, što im je uzelo i najviše vremena. I šank su sami izradili od stare žaluzine. Drvene gajbice koje su bile višak postavili su na plafon dajući cijelom prostoru poseban ugođaj. Svoje su mjesto na zidu pronašli i stara harmonika i drugi zanimljivi predmeti, a ovih će ih dana stići još nekoliko.
Željeli smo u ovaj prostor unijeti dušu, omogućiti našim sugrađanima, i mladima i starijima, da se opuste, uživaju u ukusnim i kvalitetnim jelima i pićima. Vikendima ćemo organizirati svirke jer želimo u našem gradu ponuditi nešto novo, nešto drugačije i ležernije. Radno vrijeme je do 24 sata, sve je znači umjereno i nadam se da ćemo zadovoljiti interese i potrebe naših sugrađana – kažu Igor i Luka.
Ne mogu svi otići
Igor i Luka planiraju urediti i terasu, napraviti nešto posebno i neobično, i nadaju se da će uspjeti u svome naumu. Najvažnije je da im optimizma i pozitivne energije ne nedostaje.
“Ne mogu svi otići. Ja se osobno u Njemačkoj nisam našao, sebe ondje ne vidim. Bolje je doći kući probati nešto stvoriti nego stvarati vani. Znam dosta ljudi koji su se i vratili jer u toj državi ipak nije sve tako bajno i krasno kao što se misli. U Županji nas je još uvijek poprilično i mislim da se trebamo držati ljudi koji su ostali. Trebamo se zajedno boriti za naš grad, stvarati što bolje uvjete za kvalitetniji život i vjerujem da će povratnika biti još. Najlakše je pokupiti stvari i otići! Treba ostati, potruditi se i boriti za bolju budućnost. Moramo vjerovati u bolje sutra”, kaže Igor.
Marija Lešić Omerović
Izvor Glas-Slavonije.hr
One Comment
Frljo
Bas je to ono sto je trebalo Zupanji. Jos birtija i kavana. Zupanja ima vise kafica nego Monako. Ima se para (i vremena). Moze se. Promijenit ce se i to jednog dana. Onda ce krenuti trend zatvaranja nebuloznog tercijara. Jer Zupanja nije Monako. Niti je tursticki biser Hrvatske. A nije niti grad gledajuci broj stanovnika.