GRADIŠKO VINOGORJE

Da, da dobro mislite. Nije to neko Gradište iz okolice Požege ili Đakova ili možda neko baranjsko ili fruškogorsko Gradište nego ovo naše, susjedno nam Gradište. Dobro, naslov je malo pretjeran, bombastičan da privuče pažnju ali sve je to postojalo; vinogradi, Veliko i Malo brdo i eto ti vinogorja. Još kad se tome pridoda obližnja Cerna gdje je isto tako postojalo dosta vinograda, eto ti vinogradarske mikro-regije. Tko zna  da nije bilo peronospore ( javlja se kod nas od 1882.g.) i filoksere (javlja se od 1894.g.) išli bi mi danas u Gradište po graševinu i rizling. Ali eto, usud nije dao, ostaše gradiška brda bez vinograda. Mogli bi se ti vinogradi opet „zapotavit“, načelnik Srećko je poduzetan, u suradnji sa općinom Cerna i uz pomoć fondova EU možda bi na brdima opet bilo mnoštvo trsova ili „ćokota“ kako bi to rekli stari Gradišci. 

Tradicija uzgoja vinove loze u Gradištu

Prvo ćemo obraditi vrijeme Vojne krajine a pred kraj teksta vratit ćemo se u vrijeme vladavine Turaka.

U opisu naselja kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema iz 1786. godine možemo pročitati kako je Gradište naselje u ravnici od 105 kuća od kojih je 94 prekriveno šindrom, jedna trskom i deset slamom. Ima časnički stan od pletera pod krovom od šindre, zatim na isti način građenu crkvu i seosku stražaru. Ulice su uređene pod konac. Ovo naselje ima pred sobom dva brežuljka gdje ima i vinograda. Leži nedaleko od rijeke Bosut, a na pola sata hoda na rječici Bistrici vidi se gomila kamenja, koja je u davna vremena možda bila neka utvrda. Pored Gradišta pronađeni su ostaci iz vremena Rimskog Carstva.

U kartografskom izdanju Hrvatskog instituta za povijest „Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća može se vidjeti ucrtano i Gradište. Plan sela oblikovanog u trokut, okolne šume, putevi, udaljenosti, mostovi i vodotoci, dakle informacije bitne za vojsku. No na Velikom i Malom brdu ucrtani su simboli vinove loze, valjda vinograde nisu mogli ne-zamijetiti.                                                 Evo karte Gradišta iz 1780. godine.

Evo još zemljovida. Radi se o katastarskoj karti Gradišta iz 1851. godine. Druga karta je zumirana i prikazuje parcele vinograda na Velikom brdu. Isto je stanje i na Malom brdu a valja tu pridodati i još neke raspršene čestice pod vinogradima po gradiškom ataru.

Prilično male pojedinačne parcele pod vinogradima ! Zašto je tome tako ? To može biti rezultat stoljetne tradicije vinogradarstva u Gradištu. Karta iz 1780. pokazuje vinograde na istim položajima. Usitnjenost je možda rezultat dioba zadruga čiji se slijednici nisu htjeli odreći vrijednih trajnih nasada vinograda već su u diobama usitnjavali nekada veće parcele. A možda je ta usitnjenost, pored navedenog, bila u kombinaciji sa upravljanjem vojnih vlasti koje su planski, graničarskim zadrugama dodjeljivale atraktivne zemljišne čestice manje površine a  bile su pogodne za uzgoj vinove loze dovoljne za potrebe zadruge. No, to su sad samo pretpostavke koje ne moraju biti točne. Katastarska izmjera rađena 1851. godine bila je temelj za uspostavu Gruntovnice. Započinjao je proces razvojačenja Vojne krajine gdje su graničari konačno trebali postati bezuvjetni vlasnici svojih zemljišnih posjeda. O ukupnim površinama pod vinogradima možemo samo nagađati. Prema viđenom na zemljovidu možemo pretpostaviti da je to bilo cca 40-50 hektara ????. 

I po ostalim okolnim mjestima u to doba uzgajala se  vinova loza za proizvodnju vina, ali ni približno obimu koji je bio u Gradištu. Niska posavska zemljišta jednostavno nisu bila pogodna za uzgoj vinove loze. Iz barske perspektive mjesta uz Savu gradiške uzvisine bile su prava brda. Zato su se Posavci okrenuli šljivi i rakiji šljivovici – što kažu stari postali su „rakijaši“. Rakijaši su preuzeli jednu riječ koja je izvorno vezana uz preradu grožđa, no o tome ćemo kasnije. Tema o vinogradarstvu i podrumarstvu u Gradištu svakako zahtjeva temeljitije istraživanje.

U nastavku donosimo prikaz Gradišta ( zum Veliko brdo) sa zemljovida rađenih za cijelu Monarhiju u razdoblju od 1867 – 1887. godine. Na Velikom i Malom brdu tek je sporadično ucrtan simbol vinove loze. Čini se kao u tome razdoblju počinje propadanje vinograda a uzrok bi mogla biti peronospora. Nešto kasnije javlja se i filoksera koja ih je do 1918. g. izgleda potpuno dokrajčila.

U nastavku ćemo analizirate turske deftere Sandžaka Srijem iz 1570. godine koji navode porezna davanja „Kariye-i Gradişte“ ( sela Gradište). Srijemski defteri korišteni su i prilikom pisanja članka o kulinu. https://zupanjac.net/gdje-i-kako-je-nastao-kulin-kulen-crtice-iz-povijesti

Na prvi pogled reklo bi se što se tu sad može utvrditi osim visine poreznih obveza. No kad se defteri analiziraju i uspoređuju podaci iz njih, može se doći do zanimljivih saznanja. Deftere sandžaka Srijem obradio je američki povijesničar Bruce W. McGowan u knjizi  Sirem sancagi mufassal tahrir defteri, Türk tarih kurumu basimevi, Ankara, 1983. Donosimo prijepis djela izvornog teksta iz navedene knjige a tiče se poreznih obveza dolje navedenih stanovnika Gradišta.

Kariye-i Gradişte , tabi-i m. 

Tomaş Mihal, Martin Istekit’, Ivaniş Prelit’, Gal Paval, Anbruş Vuk, Petar Ivaniş, D’ura Andriyaş, Mika Paval, Mati Petrovit’, Jigmon Gal, D’ura Ivaniş, Berta Radeşit’, Ivak Balit’, Matiyaş Bojit’, Mihal Paval, D’ura Yovan.

Hane: 16. 

Hἅşil-a. al-‘uşr va’l-rusűm: 4.750 

Hinta, k. 145……………………………………….1930

Ȿair ve ҫavdar, 65…………………………………390

Erzen, k. 50…………………………………………..350

Resm-i giyah ve bostan ve hime……………192 

Oşr-i şIra, pinte: 5………………………………….50 

Zaustaviti ćemo se na zadnjoj masnije otisnutoj stavci poreza, tj. poreznoj desetini u naravi na grožđani mošt;

Oşr-i şIra, pinte: 5..50 (Desetina na grožđani mošt, mjera; pinta 5 ukupno 50 )

Nije  do kraja jasno  radi li se tu u stvari o vinu a ne o moštu. No sam autor Bruce W. McGowana u knjizi prevodi :  „şIra“ = eng. „grape must“ i dalje prijevod na hrvatski = „grožđani mošt“. Zbog toga ćemo se u nastavku držati termina „grožđani mošt“.

Otkuda porez na grožđani mošt u Gradištu ? Postoji samo jedan odgovor; Jer su i za turske vlasti Gradištanci uzgajali vinovu lozu u toj mjeri da je grožđani mošt bio podložan oporezivanju, prema tome uzgoj vinove loze i prerada grožđa nije bila beznačajna. Ostala mjesta nahije Posavlje ( Županja, Štitar, Babina Greda, Drenovci i drugi ) nemaju taj porez. Vjerovatno se u ostalim mjestima nahije moglo pronaći vinove loze ali je uzgoj bio malen i u poreznom smislu beznačajan. Značajan porez na grožđani mošt nalazimo u susjednoj nahiji Ivankovo, u mjestima Jarmina i Ivankovo. 

Varoş-i lvankova;  Oşr-i şIra, pinte: 200………2000

Kariye-i Yarmina, tabi-i Ivankova;   Oşr-i şIra, pinte: 40………….400  

U mjestima nahije Ilok, Lovas i Babska, porezna desetina mošta je znatno veća. Taj kraj je i danas vinogradarski. Desetine za Lovas i Babsku:

Karye-i Uzun Lovas; Oşr-i şIra, pinte: 1369………………………….13.690     

Karye-i Babiska , tabi-i Ilok; Oşr-i şIra, pinte: 1041………………10.410         

Zanimljivo je da su dvije turske riječi iz deftera ušle u pučki govor: turska riječ őşűr (oşr-i ) preuzeta je kao „ušur“ u značenju naturalnog davanje za izvršeni rad, uslugu i sl. a tursku riječ „şIra“ (šira) preuzeli su „rakijaši“  u značenju fermentiranog soka šljive za pečenje rakije.

Vinovu lozu u naše krajeve donijeli su Rimljani još u  antici. Analizom deftera pokazali smo ( i mislim dokazali) da se  u Gradištu još u tursko doba uzgajala vinova loza no tradicija uzgoja mora biti znatno starija i seže duboko u prošlost.  

Mato Dominković, travanj 2020.

mato.dominkovic@skole.hr

Najteže razdoblje u povijesti vinogradarstva Dalmacije, je za vrijeme propadanja vinograda od filoksere (1894.-1918.),

Peronospora u Hrvatskoj je u nekim vinogorjima zapažena 1882.