Ovogodišnja sezona lubenice ostavit će, po svemu sudeći, gorak okus proizvođačima u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Iako smo zagazili i u treću dekadu srpnja, na poljima poznatog proizvođača Stjepana Ćurde u Soljanima, koji pod lubenicom ima šest hektara, berba još nije počela niti je obavljena ijedna isporuka poznatom trgovačkom lancu u Zagrebu, s kojim već godinama surađuje.Zbog loših vremenskih prilika i leda u svibnja sve kasni, ostali su bez ranog uroda, a situacija na poljima nije dobra.
– Prije nekoliko dana počeli smo pomalo brati, za prodaju kod kuće. Hladnoća i vremenske oscilacije usporile su rast lubenice, prilično su sitne i prinosi će biti osjetno manji. A koliko čujem, i otkupna cijena je loša, tek nešto malo iznad kunu za kilogram. Ako se uskoro što ne popravi, to će biti prava katastrofa. Vjerujte mi, ne znam što bih uopće rekao, izgubio sam volju – kaže vidno razočarani Stjepan.
Uvoz ih gušiZa njega bi zadovoljavajuće bilo da startaju bar s dvije kune za kilogram i da otkupna cijena lubenice do kraja berbe ne padne ispod kunu i pol, jer ulazni troškovi sve su im veći. Optimalni bi prinosi bili od sedam do osam vagona po hektaru, ali ove godine, napominje, neće biti ni blizu tome. Proizvođači već godinama upozoravaju da uvozni lobi i nelojalna konkurencija guše domaće proizvođače i uništavaju proizvodnju. Lubenice iz uvoza trgovci ovih dana prodaju po četiri do pet kuna za kilogram, a svako malo su na akciji od 50 posto. I dok Grci i Albanci sada beru posljednje lubenice iz ovogodišnjeg uroda, koje su loše kvalitete jer čiste njive i jeftino se rješavaju škarta, domaćoj lubenici, čija berba tek kreće, ruše cijenu. A trgovce ne zanima osjetno bolja kvaliteta domaće lubenice, oni se ravnaju prema cijenama uvozne, što domaćim proizvođačima stvara veliki problem. A dodatni udarac ove je godine zadala koronakriza koja je srezala turističku sezonu i proizvođači sada muku muče kako prodati svoje proizvode i hoće li ih morati dati u bescjenje, a proizveli su ih mukotrpnim radom.
Od sadnje, osiguranja uroda do berbe i isporuke Ćurdo je u lubenice uložio 40.000 kuna po hektaru, i taj novac sada treba izvući. Nakon narudžbe robu moraju spakirati, odvesti u Zagreb i dostaviti otkupljivaču, a sami snose troškove prijevoza i ambalaže.
Apel Vladi- Problem je što i nagodinu treba opet ulagati, bavimo se tim poslom, ali vidim da ne vrijedi. Izgleda da je najbolje ne raditi ništa, držati se socijale, malo obilaziti doktore zbog PTSP-a… Jer što imamo od ovoga? Samo grbava leđa. Sve se zapravo svodi na to samo raditi i raditi da bi izvukao uloženo i da bi nagodinu mogao opet uložiti i onda gledati kako to vratiti. I kakva je svrha svega ovoga? Svi pričaju o nekim otkupima, o poticanju domaće proizvodnje, a na kraju ti nude 80 lipa za kilogram lubenice! Pa što mi trebamo, raditi od jutra do mraka da bi netko jeftino jeo? Pa kakav mi je to cilj? Ulažeš, kupuješ strojeve, treba to otplatiti, treba živjeti. I ja bih rado ljeti išao na more uživati, ali to mi ne može biti – ogorčen je Ćurdo. Lani mu je pet dana prije berbe lubenice potukao led, bile su iskvrcane i trgovački centri nisu ih htjeli. A otkupna cijena bila je odlična, u početku tri kune i cijelu sezonu gotovo nije padala ispod dvije kune.
O teškoj godini za proizvođače kvalitetne i nadaleko poznate “ilačke ljubenice”, govori i Tomislav Balić iz Ilače koji ih zasijao na 4,5 jutra.
– Dosta su sitne i gotovo 90 posto ih je između tri i šest kilograma, a tek manji dio imat će osam do devet kilograma, a lani su težile i do 15 kilograma – žali se.
Muku muče i proizvođači iz doline Neretve. Apeliraju na Vladu RH da država otkupi viškove lubenica i donira ih bolnicama, vrtićima, socijalnim ustanovama. U protivnom će, upozoravaju, berba lubenica propasti, a proizvođači, koji su uložili enormna novčana sredstva, bit će dovedeni na rub propasti.
Marija Lešić Omerović
Glas-Slavonije.hr