Zakonom o javnoj nabavi zabranjeno je dijeliti predmet nabave na više manjih javnih nabava. Ne izgleda čudno. Najjeftiniji ponuditelj će biti izvođač radova.
Pojednostavljeno: Županija (bilo koja) raspisuje natječaj za košnju i traži koji će ponuditelj biti najjeftiniji za košnju svih cesta u županiji.
Hrvatske vode raspisuju natječaj za košnju kanala na području neke ispostave npr. ispostava Biđ-Bosut koja obuhvaća gotovo cijelu Vukovarsko-srijemske te dijelove Brdosko-posavske i Osječko-Baranjske.
Riječ je o redovitim poslovima koji se trebaju vršiti svake godine. Dobit će najjeftiniji.
Pitanje: Tko može ponuditi da će kositi cijelu županiju? Tko može ponuditi da će kositi sve kanale od srpske granice
pa skoro do Slavonskog Broda?
Ponuditi da će kositi cijelu županiju može samo par velikih firmi. Od ponuditelja se traži da dokaže da je tehnički opremljen za košenje cijelog područja, zatim se traži iskustvo da je već radio takve poslove i još puno toga se traži.
Nije riječ o npr. gradnji mosta koji je jedna nedjeljiva cjelina pa da mora biti jedan natječaj i isti izvođač radova za sve.
Tehnički gledano, kositi može svaki pojedinac koji ima traktor, odgovarajući priključak i volju.
Natječaji bi se mogli raspisivati za područje svake katastarske općine, ali to ne dozvoljava Zakon (koji nije sveto pismo da se ne može mijenjati).
Pa neka se javni tko hoće. Neka dobije najjeftiniji, bio on pojedinac ili velika firma koja može pisati ponude za sva područja. Bilo bi jeftinije, uradilo bi se puno više. Tržište bi stvorilo tržišne cijene održavanja.
Zapravo, ovo je katastrofa. Trnje je posvuda, a država izdvaja novac za održavanje. I to kakav novac. Informaciju koliko to košta prosječan čovjek i nema jer su ti podatci objavljeni u Elektronskom oglasniku javne nabave koji je dostupan na internetu, ali samo onima koji se pretplate da imaju uvid.
Još gore, mnogi su iz europskih fondova dobili novac i kupili strojeve za dodatne djelatnosti u poljoprivredi. I obvezali su se da će obaviti određenu količinu poslova koje su pisali u projektima.
Tko ne napravi što je planirano projektom, vratiti će novac (ne stroj, nego novac). Propast.
Država s jedne strane potiče ljude, naročito mlade, da se kandidiraju za takve projekte, a s druge strane država im neda da se natječu za izvođenje radova.
Zakon o javnoj nabavi treba mijenjati. Radove koji su jednostavni i djeljivi treba moći razdijeliti.
Stjepan Gašparović
