– Kada sam je ugledala kako gmiže po podu, noge su mi se odsjekle. Vrisnula sam i izletjela van pronaći djecu i uvesti ih u kuću. Suprug ju je pronašao sklupčanu pod kaučom. U ljetnu kuhinju ni ja ni djeca otada još nismo ušli – ispričala nam je uznemirena Ana, čija se kuća nalazi nedaleko od savskog nasipa.
Prije nekoliko dana, kaže, bliski susret sa zmijom imala je i njezina susjeda dok je u vrtu okopavala salatu. A susreta sa zmijama u prirodi, budući da je stiglo proljeće, bit će sve više. Počinju izlaziti iz svojih podzemnih zimovališta kako bi se osunčale, ugrijale i pripremile za parenje.
U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od čega su tri otrovnice – poskok, riđovka i planinski žutokrug. U posljednjih 30 godina zabilježena su četiri smrtna slučaja.
Najpoznatiji hrvatski zmijolovac Darko Karamazan iz Šumeća kod Slavonskog Broda hvatanjem zmija bavi se od djetinjstva, kada ih je s ocem “prikupljao” za potrebe farmaceutske industrije. Ističe da je početak proljeća najbolje vrijeme za hvatanje zmija u naseljenim područjima i vraćanje u prirodu.
– Zmijama je drugi najveći neprijatelj čovjek. Budući da su zaštićene, ne smiju se dirati ni ubijati, a nema više ni lova, u kojem je iz prirode izuzimano i dvije-tri tisuće primjeraka godišnje, pa je jasno da ih ima više nego prije – ističe Karamazan.
Ljudi bacaju hranu, miševi se kote, otrovnice se njima hrane i tu si stvaraju staništa i razmnožavaju se. Upozorava da je veliki problem nepostojanje nikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju. Uplašeni ljudi nazivaju Službu 112, koja ih preusmjerava na vatrogasce, a oni ih opet vraćaju na Centar 112 jer nisu obučeni za taj posao. I onda pozivaju Karamazana.
– Ljudi me stalno zovu, često i noću. Imao sam i veliki broj poziva preko 112, a zvali su me i iz Požege, Đakova, Osijeka… Nikome nije ugodno vidjeti zmiju, ni meni nije svejedno, ali ja znam prepoznati vrstu, znam kad su opasne i kako ih uhvatiti, imam kliješta za hvatanje i sanduk. Zmiju uhvatim i odnesem nekamo u državnu šumu i pustim u prirodu. Bilo je svakakvih slučajeva. Jednoj je baki riđovka ušla u kuću. Morao sam jednom rukom podići kauč, a drugom ju uhvatiti jer su se svi bojali pomoći mi – kaže. No problem je što mu troškove odlaska na intervencije nema tko nadoknaditi.
– Taj dio u našim propisima nije riješen. Obrt mi je registriran i za hvatanje zmija, posjedujem i certifikat. U Ministarstvu zaštite okoliša predlagao sam da obučim i zaposlim još jednu osobu i da na sebe preuzmemo taj posao, da pokrivamo područje od Zagreba do Iloka. Ali ta gospoda kao da žive na nekom drugom planetu! Uporno predlažu svoje rješenje – tiskanje brošure “Kako živjeti sa zmijama” koju bi podijelili ljudima(?!). Pa čovjeku kojem je u sobi zmija ne treba brošura, nego netko tko će je uhvatiti – razočaran je Karamazan.
Uz određenu naknadu koja bi mu bar pokrila troškove goriva, ali i stvorila obvezu izlaska na svaki poziv, ustrojila bi se dežurna služba koja bi 24 sata dnevno bila na raspolaganju. A bavila bi se i uništavanjem gnijezda jednako opasnih stršljenova i hvatanjem rojeva pčela.
– Ako se uskoro nešto ne riješi, jednostavno više neću biti u mogućnosti odlaziti na intervencije jer financijski to neću moći podnijeti. Situacija je sve teža i bilo bi mi jako žao i teško da do toga dođe, ali vjerujte mi, ne mojom krivnjom – poručuje Karamazan.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
