– Veliko je zadovoljstvo sudjelovati u radu takvog tijela koje donosi sve odluke, pravilnike i zakone koji se preko Udruženja šećerana upućuju Europskoj komisiji, odnosno europskim tijelima koja reguliraju proizvodnju šećerne repe i općenito ratarske proizvodnje u Europi. Za nas male, koji u ukupnoj europskoj proizvodnji sudjelujemo sa samo dva posto, ovo je svakako veliko iskustvo, posebice zbog toga što smo i po rezultatima proizvodnje, ostvarenim prinosima i digestiji ispod prosjeka EU-a – ističe Rešić.
A rezultati kakve primjerice postiže Francuska ili Njemačke, u današnje vrijeme očuvanja proizvodnje šećerne repe, i te kako su važni zbog velikih promjena u europskom šećernom biznisu koje stupaju na snagu nakon 2017. Tada se ukida kvotni sustav i zemlje u EU, pa tako ni pojedine šećerane, više neće imati ograničenja u proizvodnji šećera iz šećerne repe. Tržište će biti sasvim liberalizirano što znači da hrvatske proizvođače šećera čeka velika konkurencija. Naime, 2006. godine EU je prema naputku WTO-a morala smanjiti proizvodnju šećera iz šećerne repe, jer je proizvodila više od potreba europskog tržišta, čime je narušavala globalnu trgovinu šećerom. Proizvodnja je smanjena s 21 milijun tona na 13,3 milijuna tona godišnje, što je za posljedicu imalo zatvaranje brojnih šećerana.
Taj je proces završio. Šećerane se više neće zatvarati i sve će one čuvati svaki kapacitet do kojeg mogu doći. Proizvođači u Hrvatskoj moraju podići konkurentnost u proizvodnji šećerne repe, jer će nakon 2017. opstati samo one zemlje koje imaju razvijenu i isplativu proizvodnju. Direktor Sirovinske službe Ivo Rešić upravo u tome vidi najveću vrijednost sudjelovanja u radu skupine Udruženja europskih šećerana.
– To nam je prilika da pokušamo na temelju iskustava vodećih europskih proizvođača naći mjesta za očuvanje i napredak naše proizvodnje – ističe Rešić.
Upravo su iz tih razloga i vlasnici grupacije Viro-Sladorana prije nekoliko mjeseci krenuli u potragu za strateškim partnerom, čime bi učvrstili i ojačali svoju poziciju i spremno dočekali nemilosrdnu tržišnu utakmicu koja ih očekuje nakon 2017. Vlasnici Sladorane objašnjavaju da je šećer profitabilno isporučivati u radijusu od 400 kilometara, a da je šećernu repu profitabilno do proizvodnje dovoziti s područja iz radijusa od 50 do 60 kilometara. Talijansko, mađarsko i slovensko tržište područja su koja je profitabilno pokrivati iz proizvodnje u Hrvatskoj, a koja imaju manjak šećera, jedan je od razloga zbog kojih se europskim “šećernim igračima” isplati uložiti u hrvatsku šećeranu, što Viru daje priliku za konkurentnu poziciju u budućnosti.
ZAVRŠAVA KAMPANJA
Kampanja prerade repe u Sladorani trebala bi završiti do kraja tjedna. Prosječni prinosi bili su 52 tone po hektaru, a digestija u prosjeku 15,30 posto. “Naši će proizvođači uz otkupnu cijenu koja je znatno viša nego u zemljama EU, ostvariti zadovoljavajuću dobit i anulirati loše tržišne rezultate koje su ostvarili na drugim kulturama. Ove je godine i nečistoća bila ispod predviđenog standarda od 12 posto. S ukupno 418.000 tona repe, koliko bi trebalo biti prerađeno, očekujemo da ćemo ostvariti prosječnu godinu u proizvodnji repe i šećera”, zaključuje Rešić.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
