Djelovanje na oblake

Začetnik suvremenog planiranog djelovanja na oblake je američki kemičar i fizičar dr. Irving Langmuir, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1932. godine. Zajedno s V. Schaeferom i B. Vonnegutom je 1946. godine otkrio da se oblaci mogu stvoriti i uz pomoć reagensa (srebro-jodida ili ugljikovog dioksida u krutom stanju).  

Nobelovac dr. Irving Langmuir

U hladnu komoru u svom laboratoriju su stavili reagens i promatrali mali, novostvoreni snježni oblak.

Langmuir, Schaefer i Vonnegut (s lijeva na desno), 1946.

Nakon uspješnog laboratorijskog testiranja došao je red na provjeru rezultata u prirodi. Napravili su uređaj za izbacivanje reagensa iz zrakoplova, poletjeli i pronašli odgovarajući oblak.

Djelovanje reagensa na oblak 20 minuta nakon zasijavanja, 1946.

Na slici je pravilna „rupa“ u oblaku duljine 30 kilometara koju je napravio reagens. Mala petlja u donjoj polovici slike je posljedica nenamjernog rada uređaja nakon što je zrakoplov započeo penjanje kako bi fotografirao posljedice ubacivanja reagensa u oblak.

I tako je krenulo. Danas se obrana od tuče provodi u četrdesetak zemalja na četiri kontinenta. Zemlje u kojima postoji značajna poljoprivredna proizvodnja poput SAD-a, Kine i Francuske imaju i najveće branjene površine. U Kini se obrana provodi na 420 000 km², a zaposleno je 37 000 ljudi. Iako rade različitim tehničkim sredstvima (zrakoplovima, raketama i prizemnim generatorima), svima im je zajednička strateška orjentacija prema sačuvanju vlastite poljoprivredne proizvodnje.

Kineski lanser raketa za obranu od tuče na vozilu

U njemačkom Schwarzwaldu je prvog svibnja započela sezona obrane bez obzira na pandemiju. Za ovu godinu nabavili su i novi generator koji im omogućuje dulje djelovanje u slučaju potrebe.

Njemački zrakoplov za obranu od tuče. Generator srebro-jodida je podvješen na krilu. (fotografija: Hans-Jürgen Götz)

Prošlo je 74 godine od prvih pokušaja djelovanja na oblake. Od tada su vršena mnogobrojna istraživanja koja su doprinijela boljem razumijevanju atmosferskih procesa i mogućnosti djelovanja na njih. Rezultate istraživanja i operativnog rada na obrani od tuče je predstavilo Američko društvo inženjera 2003. godine knjigom: “Standardna praksa za planiranje i operativan rad projekata obrane od tuče“.

Naslovnica ASCE standarda za obranu od tuče, 2003.

Kanadska provincija Alberta je tučom najpogođenije područje na svijetu. U kratkom videu (izvor 4) može se pogledati zrakoplov koji služi za djelovanje. Zanimljivo je to što je obrana uspostavljena s isključivim ciljem smanjenja šteta na imovini i što koriste piropatrone srebro-jodida, a ne generatore. 

Kad sam na Youtube-u ispisao „obrana od tuče Hrvatske“ naišao sam na jedan  video domaće proizvodnje (izvor 5) koji prikazuje djelovanje naše obrane i posljedice padanja tuče, a našao se tu i jedan nedavni istup saborskog zastupnika (izvor 6). Čovjek je sve rekao u vrlo kratkom vremenu, s tim da u to vrijeme još nije bilo pandemije korona virusa. 

Ono što ulagače raznih profila (farmere, vinogradare, države i osiguravajuća društva) motivira pri uvođenju obrane od tuče nije znanstveno dokazivanje nego ekonomska isplativost, koja pokazuje smanjenje šteta od tuče za 40 do 50%.

Budući da obrana ove godine uopće ne radi izgleda da ni pandemija nije dovoljna kako bismo shvatili da je vlastita poljoprivredna proizvodnja strateški važna za naš opstanak. 

izvori:

1) https://en.wikipedia.org/wiki/Beijing_Weather_Modification_Office

2) https://www.suedkurier.de/region/schwarzwald/villingen-schwenningen/hagelflieger-hebt-auch-in-der-corona-krise-ab-saisonstart-am-1-mai;art372541,10503245

3) https://webstore.ansi.org/standards/asce/ewriasce3903

4) https://www.youtube.com/watch?v=IPndTjb1qkY

5) https://www.youtube.com/watch?v=x5_Kmj83TbA

6) https://www.youtube.com/watch?v=IXXMFSEeUxM

Danijel Čadić