A glavni „krivac“ za razbijanje monotonije sela u kojem godinama hara bijela kuga podgajački je soboslikar i ličilac, 46-godišnji Antun Abramović. Lani je, kaže, zatvorio obrt. Iako je bio jedini takve vrste u istočnom dijelu županjske Posavine, posla nije bilo i bio je prisiljen staviti ključ u bravu. Nezaposlena je i supruga Katarina. Teško je, kaže Antun, biti u naponu radne snage i znati svoj posao, a besposlen sjediti u kući, uz poražavajuću spoznaju da svojoj obitelji ne možeš osigurati egzistenciju. Iz dosade je prije nekoliko godina za Uskrs izradio dvometarsku pisanicu, izložio ju pred kućom, što se pokazalo pravim pogotkom.
– Sinovima se to toliko svidjelo da su tražili da im izradim pravog velikog dinosaura. A tata kao tata, nisam im želio uskratiti radost i veselje, bacio sam se na posao i dečki su prezadovoljni – ispričao nam je Antun.
Stiroporne kocke od jednog kubičnog metra obrađivao je žičanom četkom, strugao, šmirglao i dotjerivao, a potom bojio. Velikog dinosaura izrađivao je dva mjeseca radeći sat-dva dnevno. Pomagali su mu i devetogodišnji Filip i sedmogodišnji Joakim, koji su pokazali svoju kreativnost i osmišljavali motive. I dok se jedan dinosaur pred kućom zabavlja s malim dinosaurom, drugi se upravo dokopao ribe i čvrsto ju drži u zubima, a s leđa ju vreba drugi dionosaur. Sve to mirno promatraju rode iz svoga gnijezda na bunaru.
– Često su se pred kućom zaustavljaju automobili, posebice stranih registracijskih oznaka, ljudi izlaze, fotografiraju se s dinosaurima, ne skrivajući oduševljenje – kaže Katarina. Antunu se nedavno javio čovjek iz Bosne kojemu se podgajački “Jurski park” toliko svidio da je zaželio isti takav imati i u svome dvorištu. Antun je inače veliki ljubitelj roda, potaknuo je osnivanje udruge za zaštitu tih ptica selica, koje želi ponovno vratiti u Posavske Podgajce. U tom je selu, prisjeća se, nekada bilo sto rodinih gnijezda, gotovo na svakoj kući, a sada ih je samo pet, razočarano je ustvrdio.
M. Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
