Kada Dario Župarić zabije, stižu naslovi! Prije tri godine bio je strijelac četvrtog pogotka protiv svojeg bivšeg kluba Cibalije, a tom pobjedom Rijeka je potvrdila prvi naslov prvaka. Iste je godine zabio i u finalu Kupa Dinamu za riječku dvostruku krunu, da bi nedavno pogotkom za 2:1 donio pobjedu nad Ornaldom kojom su njegovi Portland Timbersi osvojili trofej i osigurali nastup u CONCACAF Lige prvaka.Radilo se, naime, o turniru koji je Sjeverno-američka profesionalna nogometna liga (MLS) organizirala zbog nastupanja lockdowna.
– Ispada kako sam se specijalizirao za pogotke koje svi pamte – rekao nam je 28-godišnji Županjac nakon povratka u Portland iz Floride gdje je s momčadi boravio mjesec i pol dana.
U svijetu mašteKompletna završnica MLS kupa odigrana je u Dysney worldu. U susjedstvu NBA zvijezda koje također u svijetu mašte odrađuju završnicu svoje lige. Naravno, svatko je bio u svom “balonu”.
– Ovdje su već postojali nogometni tereni jer uoči sezone najveće momčadi poput Real Madrida odrađuju na Floridi pripreme i igraju turnire. Hotel gdje smo boravili i stadion gdje smo igrali bio je doista u neposrednom susjedstvu NBA igrača. Ne znam točno za finale, ali događalo se da smo istovremeno igrali utakmice kada se igrala i NBA utakmica. Naravno, nikakav međusobni kontakt nismo imali. Oni su bili u svom resortu, a mi u svom.
MLS se također potrudio nogometašima u izolaciji stvoriti sve vrhunske uvjete.
– Svatko je imao svoju teretanu, svaka momčad je imala svoju salu za sastanke. Vrijeme smo osim na treninzima i analizima provodili uglavnom pokraj bazena, dosta njih igralo je golf, a mi Balkanci uglavnom na kavama. U početku bilo nas je sigurno dvadesetak, međutim kako je tko ispadao, tako se “ekipa za kavu” smanjivala pa sam na kraju ostao sam.
Na istom tom bazenu slavio se i naslov prvaka.
– Proslavili smo kako priliči. Odmah s bazena krenuli smo na aerodrom i na avion. Trebalo nam je šest i pol sati leta s Floride do Portlanda. Nažalost, zbog korone nismo imali ono zajedničko slavlje prolaskom kroz grad u otvorenom autobusu, ali da je normalna situacija, vjerojatno bi i to bilo u planu. Ovako, dočekala nas je na aerodromu samo nekolicina navijača.
Najveći grad države Oregon od početka ove godine je njegov dom. Nakon Županje, Vinkovaca, Pescare i Rijeke.
– Kada sam dolazio, dosta mi je informacija dao Damir Kreilach. Odmah mi je rekao da neću požaliti. I doista, vrhunski su uvjeti. Sve su ovdje novi klubovi, a kada klub dobije franšizu, mora stvoriti sve preduvjete, tako da su stadioni i kampovi za trening potpuno novi. I u SAD-u je naš europski nogomet sve popularniji. Stadion u Portlandu ima kapacitet 28 tisuća i na svakoj utakmici je, do korone, bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Kažu mi neki naši Hrvati, kojih je ovdje dosta, kako su se prijavili na godišnje ulaznice, a na listi se čeka i po nekoliko godina.
Popularniji od BlazersaU Portlandu je europski nogomet postao najpopularniji sport.
– Nemaju profesionalnu momčad u američkom nogometu ili baseballu. Samo košarka i nogomet, a kako nogometaši posljednjih godina imaju bolje rezultate, tako smo nekako i mi postali popularniji u gradu.
Fotoreporteri su ga zimus snimili na jednoj NBA utakmici Portland Trail Blazersa u čijim redovima igra Mario Hezonja.
– Mislio sam mu se javiti, ali i mi i oni cijelo smo vrijeme na putovanjima. Bila je i izolacija pa nije bilo mogućnosti za susret. No bit će sigurno prilike. Inače nisam neki posebni ljubitelj američkih sportova, ali kada sam već tu, izrazio sam želju za odlaskom na NBA utakmicu. Raspitivao sam se u klubu za ulaznicu, na kraju mi je čovjek riješio mjesto ispod koša. Valjda je ulaznica koštala nekoliko tisuća dolara. I onda me još snime kamere.
Za razliku od Italije gdje je igrao, u SAD-u nema pritiska rezultata.
– Meni to možda i više odgovara. Kad igraš u Italiji, shvatiš zašto se baviš nogometom. Međutim, kada izgubiš, bolje je ne pojavljivati se nigdje do sljedeće pobjede. Slično je i u Rijeci. U Portlandu, u milijunskom gradu, nogometaše ipak ne prepoznaju na ulici, ne razvlače nas po novinama tjedan dana i seciraju pogreške ako izgubimo. Ovdje izgubiš, pobijediš i idemo dalje. Iskreno, meni to više odgovara.
Odgovara li ti život u SAD-u?
– Kako se uzme. Kao što sam rekao, što se tiče igranja nogometa, ovdje su uvjeti vjerojatno bolji od onih u najboljim europskim klubovima. Život je baš onako američki. Sve se odvija od trening-centra do kuće. Živim u jednom od predgrađa. Ovdje mi je supruga, koja je došla kasnije jer je završavala fakultet, a u blizini mi je i suigrač, pričuvni golman iz Slovenije. Nitko nema potrebu za odlaskom u centar grada gdje po noći nije ni sigurno. Bilo je dosta kaotično tamo u vrijeme antirasističkih prosvjeda pokreta “Black lives matter”. Bio je na djelu i policijski sat, ali demonstracije i neredi su se događali uglavnom u centru grada pa nismo to ni osjetili.
Župarić i suigrači neće dugo slaviti i odmarati se, već 23. kolovoza protiv Seattlea nastavljaju prvenstvo. Ovo u Dysney worldu je bila prva etapa, veliki pobjednik doznat će se tek 12. prosinca kada se igra veliko finale.
– Tek kada završimo sezonu vraćam se kući u Hrvatsku. Vjerujem da ću u Županji imati razloga za još jedno slavlje. Bodovi s ovoga turnira se također računaju, a do kraja se igra za naslov prvaka i za drugo mjesto koje vodi u kontinentalnu Ligu prvaka. Naravno, imamo ambicije osvojiti i taj trofej premda su ovdje sve momčadi izjednačene. Nema nekog izrazitog favorita – zaključio je stoper Portland Timbersa ili u slobodnom prijevodu “drvene građe”. Portland je valjda jedino mjesto na svijetu gdje reći za stopera da je drvo nije uvreda.
Krešimir Lacković
Glas-Slavonije.hr