Kolera je zarazna akutna bolest infektivnog karaktera koju uzrokuje Vibrio cholerae . Zahvaća cijelo tanko crijevo a popraćena je vodenastim proljevom i povraćanjem, grčevima u mišićima dehidracijom i općim kolapsom te smrću oboljelog. Bolest se javlja u sredinama u kojima je niska razina higijene, često se javljala među vojnicima tijekom ratova.
U Štitaru je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća zabilježeno nekoliko većih epidemija kolere. Izgleda da je najgora bila ona iz 1849. godine.
Tijekom 1848. i 1849. godine i štitarski graničari sudjeluju u gušenju revolucionarnih gibanja u cijeloj Monarhiji, guše građanske bune po Austriji, bore se protiv madžarski revolucionara i sa Pijemontezima u sjevernoj Italiji. Bolest su po svoj prilici donijeli vojnici, povratnici sa ratišta. Osim toga kolera je u razdoblju od 1829 do 1851. godine harala cijelim svijetom u II. velikoj pandemiji kolere.
O epidemiji kolere među vojnicima govori vijest u članku „ Iz Županje „ iz Narodnih novina od 4.12.1849. godine.
„ Što nemogaše smertonosno tane i železo uništiti, tome je biesna kolera, ona nesmiljena kćerka dugoruke smerti nemilo doskočila i svojom nemilosrdnom kosom pokosila.“
O epidemiji kolere u Štitaru u istom članku piše.
„ Baš sad evo čujem, da se je kolera mnogo biesnia i opasnia nego prie u Štitaru povratila. Kroz 7-8 danah mnoge kuće na polak izumrieše. Bože ! tvoja je ruka težka! Oprosti nas od zla ovoga!! „
Te kobne 1849. godine u Matičnu knjigu umrlih župe Štitar upisano je čak 107 osoba što je najveći broj zabilježen u razdoblju od 1817. do 2017., a po svoj prilici i ranije. Ako bi se tome pridodao još nepoznati broj poginulih i umrlih vojnika po bojištima koji nije unesen u Matice podaci bi bili još porazniji.
Do sredine svibnja 1849. u Štitaru je umrlo 16 osoba, u siječnju 3, u veljači 4, u ožujku 5 i u travnju 4.
Epidemija kolere u Štitaru razbuktala se sredinom svibnja i do kraja mjeseca umrlo je 18 osoba, u lipnju je zabilježeno čak 30 umrlih. Lipanj je bio vrhunac epidemije, nakon toga broj umrlih opada: u srpnju – 12 umrlih, u kolovoz – 5 umrlih, u rujnu i listopadu po 3 umrlih, zatim dolazi do porasta tijekom studenog umire10 osoba isto tako i tijekom prosinca kada umire 10 osoba.
Matična knjiga umrlih ne donosi podatke o uzroku smrti, tako da se broj od 107 umrlih ne odnosi na smrt od kolere nego i na druge uzroke; starost i neke druge bolesti.
Prosječna godišnja smrtnost u Štitaru za razdoblje od 10 godina prije epidemije iznosi 40 umrlih. Kad se taj broj oduzme od ukupnog broja umrlih 1849. – 107, dolazimo do broja od oko 67 umrlih od kolere. Štitar je u to doba imao oko 1600 stanovnika.
Od sredine svibnja 1849., najveći broj umrlih zabilježen je u slijedećim kućnim zadrugama;
k.b. 40 – Matuzović – 5 umrlih
k.b.14 – Živković – 5 umrlih
k.b. 69 – Radosavljević – 5 umrlih ( Romi )
k.b. 39 – Dugalić – 4 umrlih
k.b. 54 – Gašparović – 4 umrlih
k.b. 74 – Benaković – 3 umrlih
k.b. 75 – Benaković – 3 umrlih
k.b. 54 – Gašparović – 3 umrlih
k.b. 9 – Lukačević – 3 umrlih
k.b. 21 – Miličić – 3 umrlih
k.b. 79 – Lukačević – 2 umrlih
k.b. 71 – Martinović – 2 umrlih
k.b. 51 – Blažević – 2 umrlih
k.b. 62 – Zečević – 2 umrlih
k.b. 1 – Karlić – 2 umrlih i drugi pojedinačni slučajevi.
Izvor: Matična knjiga umrlih župe Štitar
Mato Dominković, ožujak 2018.
mato.dominkovic@skole.hr
