Crtice iz povijesti
Uhode na polnoćki
Polnoćka, u katoličkoj liturgiji, misa koja se slavi o ponoći s Badnjaka na Božić. Nastala je praksom da se na Božić slave tri mise, od kojih je prva u noći ( in nocte ), a bila je uobičajena već u doba pape Grgura I. Velikoga (590–604). Prema nekim izvorima, praksa je još i starija; noćna (u crkvi Santa Maria ad praesepe) i danja misa (u Konstantinovoj bazilici / crkvi Kristova rođenja) potvrđene su u Betlehemu u IV/V. st. Izvorni liturgijski tekstovi, u kojima prevladavaju motivi o svjetlu, novome svjetlu i svjetlu koje Kristovim rođenjem obasjava svakoga čovjeka, zadržani su do danas.
Citiranje:
polnoćka.Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49263>.
Posebno svečana i u puku obljubljena sveta misa slavila se u čast rođenja Isusa Krista.Crkve su na polnoćku tradicionalno bile prepune. Na polnoćku je dolazilo puno više vjernika nego inače tijekom nedjeljnih svetih misa a dolazili su i oni manje revni vjernici. U Štitaru su ih zvali „ godišnjaci” jer su se rijetko pojavljivali u crkvi. „Polonoćka” je za njih bila prava prilika za odlazak u crkvu. Vlada posebno ozračje, božićno vrijeme je vrijeme mira, nade, veselja, oprosta i novoga početka. No, u ne tako davnoj prošlosti Božić i polnoćka u očima komunističkih vlasti izazivale su podozrivost. U proslavi Božića vidjeli su priliku za moguće „kontrarevolucionarno” djelovanja klera na religijom opijene seljačke mase i zavedene proletere. Zbog toga je vlast redovito na polnoćke slala uhode koje su nadređenima podnosile izvješća. U prvom redu se to odnosilo na homilije svećenika a i na ponašanje svih prisutnih. Praksa slanja milicijski ophodnji o polnoćki zadržala se tamo do početka 1980-ih. Poruka je bila – motrimo vas.
Donosimo prijepis izvješća milicijskog žbira ( vjerovatno u civilu ) sa polnoćke u Štitaru od 25.12. 1956. godine. U to vrijeme na službi u župi Štitar bio je vlč. Željko Rudolf Pavličić ( na službi od 1950-1961 ). Iz današnje perspektive izvješće je tragikomično.
IZVEŠTAJ
Dana 25.XII. 1956.god.od 24-1 sat
Na polnoćki u Crkvi iz Štitara na kojoj je Pop govorio sledeće i to ovim rečima;
Ja Vam ne želim sada ovdje pričati o Francuskoj kako tamo danas na stotine vlakovi voze ljudi na polnoćke i kako se sad tamo danas sprovodi oko današnjeg blagdana, niti o Ameriki kako su tamo krisbani posađeni ni o Ajzen Haueru kakav je krispan kod njega niti o Istoku i Zapadu, a niti o novinarima šta oni pišu i govore o polnoćkam kako se one održavaju po celom svetu. Dalje je Pop govorio o velikašima i Filozofima Francuske i Njemačke kako je neki Njemački Filozof kome je bilo određeno zanimanje matematika dokaza i matematičkim putem da bog postoji i da on vlada Prirodom zemljom i ljudima i da smo mi svi u njegovoj vlasti. Te da naša srca treba da za to osećaju jer da nam svaki naš deo tjela i svaka las o tome govori, kako smo boži i da treba da verujemo i da se odazivamo božijem pozivu.
Dalje je govorio o nekom Meštrović Ivanu koji je veliki pobožni i do kasne starosti je verovao pa i danas veruje i ako je već podjetinjia u kog je pomeša neke reči Isusove i djetinjstvo, a zatim i kip svat. Antona koji je nedavno dovežen u Beograd, potom je pomeša i neko Tele koje tužno na ulici bleji i uzalud te je rekao da i magarac i ostale neke životinje poznaju svoga gospodara a da mi ne poznamo, a uz koje je spomenuo i neka tri mudraca i dr. koje se nije bilo u stanju zapamtiti dalje je mnogo apelovao na sve vjernike da treba da vjeruju i da dolaze u Crkvu i da treba da se povrate u Crkvu te da bi bilo bolje onima što igraju Bilijar i odlaze u gostionu pjevaju po selu da dođu u Crkvu ovo je govorio sa mnogo povišenim glasom uz koje je napomenuo da nije čudo što vaš svećenik ima vake živce.
Dalje je govorio o nekom sitnom i malom broju nevjernika koji će za svoje grehe ispaštati, a u koje je pomeša i nekog učenjaka koji nije vjerovao, ali kad je umira da je tražio da se ispovidi pa zar to nije ono Božje i zar to nije srce koje oseća božanstvo i kaje se za svoje grehe i u poslednjim časovima pokajali.
Pop je govorio još mnogo stvari što se nije moglo zapamtiti a koje skoro u većini slučajeva sve njegove reči se mogu dvosmisleno tomačiti i da održava narod u zabludi to je sigurno vidljivo iz gornjeg njegovog djelovanja i da tomači stranju propagandu vidi se iz njegovi sugestivni reči napred navedeni.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu
Izvor: Arhiv župe Štitar
Mato Dominković, prosinac 2021.
