Čestit Badnjak, Adam i Eva!
Još ne tako davno, dok komercijalizacija Božića nije zasjenila ljepotu narodnih običaja, prožetih dubokom i iskrenom vjerom, rano ujutro na Badnjak djeca bi išla od kuće do kuće i ovako blagoslivljala kuću domaćina:
“Kucilo se, macilo se, prasilo se, telilo se, ždribilo se, rodilo se, rojilo se, kokoši nesle, kvočke legle piliće, kukuriku, kokoda, ‘ko što ima, neka da, ako nema, neka sprema. Kukuriku, sve vam bilo živo i zdravo.”
Domaćin bi ih zatim darivao kakvim slatkišem, jabukom, orasima ili kakvom drugom sitnicom, uz opće veselje i duboku zahvalnost.
Također, jedan od lijepih starih badnjih običaja, između ostalih, bilo je i unošenje slame u kuću, koja bi se raširila po cijeloj sobi, a potom bi svi klekli i jednoglasno i zdušno molili, zahvaljujući dragom Bogu. S tom dubokom zahvalnošću i s radošću iščekivanja rođenja malog Boga, redovito se postilo uz kakvo jednostavno jelo, poput gnječenog graha.
Dao Bog da se i u svima nama javi ona prava istinska radost Badnjaka, prožeta postom, molitvom i dubokom vjerom, kako bismo s punim srcima dočekali Božić – silazak Boga među nas ljude!
