Svaka od četiri djevojke koje smo zatekli na praksi ima različite razloge zašto je odabrala upravo to zanimanje, ali uglas odgovaraju da im je u Maslačku fenomenalno.
“Bila sam najstarija od desetero unučadi i uvijek sam nekoga morala čuvati. Tako sam i zavoljela djecu i odlučila biti odgojiteljica”, saznajemo od Martine Dominković iz Štitara, koja je na trećoj godini fakulteta. I njezina sumještanka Kristina Maskaljević, studentica druge godine, mišljenja je kako je biti odgojitelj vrlo plemenito zanimanje.
“U Maslačku imamo odlične uvjete za praksu, koja je, moram priznati, zanimljivija od predavanja”, ističe Kristina. Osim njih dvije praksu obavljaju i djevojke iz nešto udaljenijih mjesta, iz Gundinaca i Sikirevaca, mjesta koja nemaju dječjih vrtića.
“Prva sam godina fakulteta. U Gundincima nema vrtića, samo predškola dva dana u tjednu. U Velikoj Kopanici postoji igraonica, no u oba bi mjesta zbilja bio potreban dječji vrtić jer roditelji koji rade nemaju kamo s djecom”, ističe Marija Užarević.
Poslu nakon završetka studija nada se i Gabrijela Rakitić iz Sikirevaca, koja studira u Slavonskom Brodu.
“Studentica sam treće godine ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a ovdje na praksi svi su prema nama susretljivi i pomažu nam. Potrebna literatura nam je dostupna, tete odlične, a djeca savršena”, s osmijehom kaže ta djevojka.
Potpora mentorica
U mentoricama, kažu djevojke, imaju veliku podršku. A mentorice su Katica Žigmundovac i Jasna Ignjačić, Slavica Ševo i Gordana Tomić, Goranka Pavičić i Marica Čačić, Kata Lešić i Verica Soljačić.
Z.Knežević/Glas Slavonije
