Naslovnica Glasa Koncila: Detalj drvenog reljefnog triptiha iz crkve sv. Mateja Evanđeliste u Štitaru.
U prvome dijelu došašća (do 16.prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak dok se u drugom dijelu(od 17. do 24.prosinca) pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.
Kako se nekada slavio Božić u Štitaru kazuje Marija Dominković-Firovi (1937).
Kad nastupi vrime Došašća nema više zabava, kola, svatova i ikakvi slavlja sve do Božića.
Govorilo se „ Sveti Andrija – zavezanija „ , znači nastupilo je pokorničko vrime. Svako jutro išlo se na misu zornicu koja je počinjala jako rano, još za zimskog mraka, često po velikoj zimi i snigu. Svit i djeca rado su išli u crkvu, već se osjećo božićni ugođaj. Običnim danom, na zornice se spremalo prostije, „na zapreg“, isto tako ni nediljom se nisu navlačile najbolje stvari al’ se ni vezo zapreg.
Veče prije svetog Nikole, 6. prosinca, djeca su u pendžere stvaljala čižme i čekala što će im sv. Nikola donit. Oni koji su bili dobri dobivali su orasa, ošapa[ii], kakog voća i ritko kad kaku bombonicu. Nevaljali su umjesto ošapa i orasa dobivali šibu.
Na svetu Luciju sije se žitance za Božić, njeko od stariji se zakrbulji[iii] pod pendžerom, nosi žar i plaši djecu koja nisu bila dobra.
Na „ Kokoši Badnjak „ curke[iv] idu položajit, ožeglom se ždura po vatri u šporetu il’ peći i govori;
„ Rodilo se, telilo se, prasilo se, ždribilo se, janjilo se ……….. koliko žiškica toliko kokica i svi živi i zdravi bili.“
Na „ Kokoši Badnajk „ jedek[v] se savije u veći krug i unutra stavi kukuruza, u taj krug dolaze kokoše i jedu. Tako se običavalo da se kokoše sačuvaju, ostaće kod kuće, neće se rasut, biće zdrave i nit[vi] jajca.
Na Badnjak ujtru, u položaj idu dječaci. Zet dolazi u kuću kod starca[vii] i cipa drva za ložit priko Božića jer se na Božić nije smjelo cipat. Za to dobije kobasicu oko vrata.
Marva se bolje rani i više se stelje stavi – nek i marva zna da je Božić. Na Badnjak se donosila rastova grančica sa suvim lišćem i zatakne se iznad ulazni vrato. Govorilo se;
„ Šušanj prid kuću – Badnjak u kuću „ – tako u kući neće biti svađe.
U crkvi se pridveče održavala „ Pastirska misa „ za čobane i ljude koji su vodili brigu o marvi.
Na Badnjak djeca idu u čestitare, dječaci se maskiraju u tri kralja; Gašpara, Melhiora i Baltazara idu po kuća i pjevaju božićne pjesme, običaj je bio da ih se dariva.
Sve poslove u kući trebalo je završit naveče do zvona Zdrave Marije. Naveče otac unosi slamu u kuću uz pozdrav;
„ Faljen Isus, čestitam Vam Bog i Božić, Isusovo porođenje „ ili „ Faljen Isus, čestitam Vam Badnjak, Adama i Evu „ a odgovara se „ Živ i zdrav bio „
Slama se raspe po sobi, pod trpezu se stavi orma i sikera da se priko Božića ne pregu konji i ne cipaju drva. Pod stoljnjak se metne slame pa se onda izvlači slamka, kolika je slamka toliki će lan bit dugačak. Kitio se krizban[viii] sa ošapom, orasima ofrabanim u zlatno i mačcima.
Za Božić se kupovalo tri sviće;
prva se palila na Badnjak,
druga se palila na Božić
i treća na Novu godinu.
Te božićne sviće nosile su se na Marino-Svijećnicu u crkvu na blagoslov. Kad neko umire i dok pokojnik leži na platini[ix] ta mu se svića stavlja u ruke.
Za Badnjak i Božić peko se posebni kruv – Badnjača i Ljetnjača. Pravili su se ukrasi od tista i stavljali na kruv i tako pekli. Ukrasi su bili u obliku vlati žita, kukuruza i suncokreta a pravite su i male, ko figurice, prasaca, telića i janjadi. Na Badnjači se napravi križ od tista, na sredi se malo nareže pa bude k’o cvit, unutra se stavi novac. Rezala se na četri dila, po križu, ko nađe novac taj ga na polonoćki ili na sam Božić da u lemojzinu. Na Novu godinu jela se Ljetnjača, isto se ukrašavala al se ni’ stavljo novac.
Na Badnjak se postilo, za večeru se jela paradajz supa i rezanci s makom. Njekada prije stari su na tafli[x] pravili lokšice, danas se to kaže mlince. Bundevsko sjeme se dobro osuši i podpeče u rerni. Onda se u avanu sitno istuca i uzam sitance prosije da ljuska ostane. Doda se malo vruće vode i soli da istucano sjeme odmekne i stime se pospu lokšice. Njeki su to pravili uslatko – umjesto soli metali su malo šećera, a njeki su samo lokšice posipali istucanim i prosijanim sjemenom.
Na Božić su svi išli na misu. Spremalo se najbolje i najsvečanije, kako se već ‘ko mogo spremit.
Za ručak se kuvala fina kokoša supa, peklo se mesa – svinjski zavratnjak il’ šta drugo. Od kolača bilo je medenjaka, šapa, paprenjaka i dr. Na Božić se jelo obilno i najbolje što je ‘ko imo’. Nije se nikuda išlo, ostajalo se doma sa svojima.
Na drugi dan Božića išlo se čestitat. Zet ide kod starca na ručak. Poslijepodne se išlo kolu.Svirali su tamburaši a prije su znali svirat i Cigani.
Na treći dan Božića slama se iznosila iz kuće i zaticala se po voću da bolje rodi. Slama koja ostane spaljivala se.
Na dan Nevine dječice 28.prosinca djeca se vode u crkvu na blagoslov.
Na sveta Tri kralja 6. sičnja bio je blagoslov vode, tih dana župnik je blagosivo kuće a blagosivala se i marva. Na taj dan obično se krizban iznosio iz kuće a kod njeki je ostajo i duže, sve do Marina.
[i] Po usmenom kazivanju zapisao Mato Dominković 17.4.2018.
