Već neko vrijeme, recimo proteklih nekoliko mjeseci, na našoj (naglašavam) nacionalnoj, javnoj, državnoj televiziji ustalila se praksa vremenski predugog, višekratnog, upornog ponavljanja nekih – uglavnom negativnih i UZNEMIRUJUĆIH – vijesti o kakvim katastrofama i njihovim detaljima do mjere da to ponavljanje postane besmisleno i kontraproduktivno u društvenom poimanju i informativnom učinku te vijesti i cjelodruštvenog problema koji taj događaj uistinu i jest. – Naprimjer ovih dana, evo sinoć 10. veljače prva vijest i prilog o njoj odmah na početku večernjeg Dnevnika HTV-a urednica Zulimica „naćulila“ je nakon višednevnih i višekratnih priloga i slučaja anonimne dojave o tzv. postavljanju eksploziva u školama; dakle, nakon već „debelog“ informiranja o tome novome – doduše opasnom i opakom – anonimnom a lažnom dojavljivanju tih nepostojećih „bombi“ u školama. (Usput napominjem kako je te večeri i toga dana SVJETSKA VIJEST DANA bila američko uvođenje uvoznih carina od 25% (!!!) na kineske proizvode i sirovine. Dakle, vijest o EPOHALNO LUDOM predsjedničkom potezu budaletine Trumpa, a ta vijest je bila tek na četvrtom, petom mjestu u tome Dnevniku.)
Što to ja vama želim reći? – Želim, zapravo reći da među ljudima a pogotovo pred djecom, postoje stvari o kojima se šuti ili ne govori naglas puno i učestalo. U ovim slučajevima tih „bombi i eksploziva“ i ne znam ti ja čega opasnog i opakog sve ne u školama, javno, na sav TV i radijski glas se opetovano i učestalo govori, ne misleći pri tom da se na taj način zapravo čini „usluga“ tim kretenima i idiotima koji ih šalju, a kod tisuća školaraca i njihovih roditelja izazivaju se nepotrebni šokovi i strah od zbiljski moguće istinitosti i izglednosti takvih katastrofa. Pa, Zulimice i Šimićka vi i vaši suradnici „idete na ruku“ tim budaletinama i kretenima koji šalju te uznemirujuće pozive i lažne dojave!!! Oni to i žele i traže da se uznemiri javnost. Umjesto, kada ste jednom ili dva puta već o tome obavijestili javnost, umjesto, dakle, da prestanete, – vi i peti dan zaredom na prvom mjestu centralne nacionalne televizije (opetovano) naglašavajući „tu priču“ činite „medvjeđu uslugu“ đacima, profesorima i roditeljima, i svekolikoj javnosti o događaju koji se – srećom – nije dogodio. I, to radite tako neprofesionalno da isti dan već najmanje tri puta emitirate tautološke snimke izjava nadležnog ministra, nadležnog ravnatelja škole, nadležnog policajca i njegovoga „nadležnog“ psa, a katkad i preplašenih roditelja.
Da. Da, dobro ste pročitali: o nekim stvarima u životu se ne govori „na sav glas“ nego se šuti i potiho prešućuje ili barem ne govori previše i odveć glasno jer ovako to – ponavljam – ide na ruku onih koji te „gluposti“ rade i svako malo ih čine ohrabreni vašim nepotrebnim „galamama“.
Nešto slično je Šimićka sutradan navečer u Dnevniku „pretjerala“ emitirajući u krupnom planu krvavi tumor od deset kilograma kako se vadi iz tijela nesretnog čovjeka još na operacijskom stolu u bolničkoj operacijskoj dvorani. – Zoomirani, krupni, gotovo izravni snimateljski kadar do lakata krvavih ruku doktora; preko cijelog ekrana slika krvavog tumora od deset kilograma kako se kirurški izvlači iz tijela pacijenta … Ma, Šimićka moja mani se ćorava posla i hajde u neku drugu redakciju koja nije centralni, javni, nacionalni program i redakcija isto takvog Dnevnika. Ozbiljni, odgovorni urednici imaju neku profesionalnu mjeru i samozatajnu formulu izričitog, istinitog prikazivanja, izgovaranja i emitiranja okolnosti nekog događaja koji možda i doduše zaslužuju javno prikazivanje u „udarnom terminu“ dnevnog informativnog programa ali u etičkim okvirima privatnosti i anonimnosti pacijenata.
