I AKO VI UOPĆE ZNATE ŠTO JE TO
Mislim kako se možemo složiti s konstatacijom i tvrdnjom da su društveno i individualno loša ponašanja i isto takvo poimanje sveživotnih stavova o fenomenima života uopće, kod mladih pa i djece, propusti roditelja i odraslih da čvrsto odgovore djeci i mladima kako im neki njihovi stavovi i obrasci ponašanja nisu u redu općeg pa i školskog ćudoređa uljuđenih načela življenja, posebice življenja u društvu uopće. – Jedan pametan čovjek, sveučilišni profesor (doduše u mirovini, znači životno i profesionalno iskusan), komparatist pa i priznati pisac s izdanih preko stotinu knjiških naslova, u jednoj svojoj knjizi kaže kako – interpretiram ga skoro doslovice – kako su, dakle, stvari u odgoju mladih krenule naopako i počele negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća „… kada su se roditelji počeli ponašati kao i njihova djeca …“ počevši se najprije po malo pa onda više i previše npr. oblačiti kao njihova djeca pa puštati dugu kosu pa ovo pa ono, – sve isto ili slično kao i njihovi sinovi kada su postajali kao tzv. „tinejdžeri“; tada se u tunelu društvenog uređenja za mlade odnosno mladež govorilo „omladina.“
Nažalost i danas mi odrasli i/ili stariji griješimo kada na nekakav stav te mladeži koji nije u skladu s vjekovnim društvenim normama ne kažemo toj mladosti da su u krivu i da nemaju pravo kada nešto tvrde i rade jer se to protivi ili kosi ili dovodi u pitanje ispravnost te njihove tvrdnje i radnje. – Prešućuje se nešto što tim mladim ljudima treba u brk reći i „skresati“ odmah, doduše sa staloženom mirnoćom, jasnoćom i izričitim, kogentnim stavom koji je prošao sve filtere generacijskih antagonizama i arogancija s jedne ili druge strane.
Ovih dana svjedočimo jednoj takvoj društvenoj situaciji i aktualitetu. Oni – učenička mladost – „traže“ jedno a mi / vi stariji nemate muda da im to naglas osporite plašeći se da će vas oni prozvati naftalincima i starim mrcinama koji se ne mogu pomiriti s promjenama (promjenom) nečega što oni traže. Da. Da, dragi moji čitatelji; upravo tako. Svi jednako mislimo ali šutimo plašeći se naglas, javno izreći toj ĐECI ono što ih u ovome slučaju pripada.
I tako ja već nekoliko dana važem napisati ili ne; blago im osporiti ili im sasuti „u još zaostali pubertetski neformiran brk“ kako nisu u pravu i ZLORABE civilizacijske stečevine iz okvirosobnih ljudskih sloboda, na što se oni – molim te lijepo – pozivaju u banalnoj svakidašnjoj školskoj praksi i stvarnosti koju oni danas proživljavaju tvrdeći nam nešto kao da smo mi „od jučer,“ i kao da i mi nismo poštovali svjetski civilizacijski uzus, kada se škole i izvođenja školske nastave u školama tiče. – Ako baš hoćete taj vaš zahtjev drastično gledano jednak je nizozemskom traženju snižavanja dječje dobi za ekskulpiranjem pedofilije na devet godina zlostavljanog djeteta !!! – Eto vam na pa pjevajte borbene. – Pružam vam obraz pa ga popljujte na mene osobno. – Ja – ne da tako mislim – nego tvrdim da sam u pravu jer, – jer je to što tražite čak i apsurdno sa stajališta civilizacijskog ćudoređa i sa stajališta razumne i racionalne izvedbe školske nastave u srednjim školama Republike Hrvatske.
Samu spoznaju da ste zaključani razumski usmjerite k spoznaji da ste s jednim velikim odmorom i zaključanim vratima dok traju školski sati, – barem za milimetar smireniji za praćenje nastave i da ste barem za milimetar sigurniji u misaonim staloženostima koja vam je pri tome potrebna; vrata jesu zaključana ali s unutarnje strane i može se izaći u svako žurno ili važno napuštanje nastave – Ali vi hoćete biti na prva dva školska sata jednog istoga dana nastave, a četvrti i peti sat „zbrisati u obližnji kafić“ koje će vam mama i tata naknadno opravdati „odlaskom zubaru.“ Objesite tu „spoznaju da ste zaključani“ seoskom mačku o rep pa će broj od PEDESET MILIJUNA IZOSTANAKA S NASTAVE biti manji za ta vaša dva sata; pa ćete u školi na satu nastave jednog predmeta naučiti više i bolje nego da kod kuće prvi puta čitate to nastavno gradivo i razbijate glavu ne razumijevajući osnovu pojmova iz toga gradiva; ostati će vam i više nego dovoljno vremena za boravak u kafiću; na taj način polučit ćete bolju ocjenu iz toga predmeta pa vam roditelji neće morati plaćati skupe repeticije.
Hm, – i još u javnim, državnim školama!
Ispričavam se svima onima koji misle da ne treba ovako razmišljati i javno reagirati, – samo molim za argumente pa ću tražiti oprost ako nisam u pravu.
Zdravi i veseli bili.
