E, – evo ga! Gotovo je! Imamo predsjednika naše držav(ice)! – Bili smo se „nabrijali“ k`o da će sudnji dan kad´ tamo – DŽABA SMO/ /STE KREČILI !!! – Onomad (čuj mene: „onomad“) sam napisao da nama niti ne trebaju predsjednički izbori iz prostog razloga što nam ne treba ni predsjednik. Imamo naše župane (21), gradonačelnike, stotinjak(!!!) gradova, imamo predsjednike gradskih kvartova i mjesnih i općinskih odbora (više stotina !!!) i čega li sve već ne pa što će nam još i predsjednik; ustavne odredbe, međutim, kažu da nam treba pa o važnosti, značaju i nadležnosti predsjednika jednako su u Ustavu detaljizirane kao i zaštita kućnih ljubimaca. Ipak, neka smo mi njega izabrali. I vatrogasna društva imaju zapovjednika / predsjednika pa neka imamo i predsjednika vrhovnog zapovjednika vojske naše države takve kakva jest.
I, održan je odgovarajući dernek / kirbaj na Pantovčaku unatoč klizištima zemljišta na njegovim obroncima. – Iako je stari, bivši predsjednik ponovno izabran, i imamo ga opet istoga – ponovno, – još jedanput mora položiti prisegu s rukom na Ustavu, i tako to i bijaše dana 18. veljače „dvi i dvaestpete“. – Možda nepotrebno i apsurdno ali po Ustavu je, i točka. To da je bilo apsurdno odnosi se na istinu da je taj isti Milanović kao dosadašnji predsjednik, predsjednika Ustavnog suda M. Šeparovića svojedobno prozvao kočijaškim rječnikom a sav sastav Ustavnog suda, dakle, sve suce toga suda nazvao je jednako omalovažavajuće ispod svakog pijančevanskog žargona iz Krležine „Pijane novembarske noći 1918.“ – Stavio je desnu ruku na prirodnom kožom obloženim koricama Ustava Republike Hrvatske i glatko (gledajući u oči nazočnih) bezgriješno pročitao tekst Predsjedničke prisege obećavajući nam da se ovaj puta za razliku od prethodne prisege namjerava dostojanstveno državnički ponašati čak i prema one dvije (zločesto, groteksno, kao da se radi o in memoriam komemoraciji tih dvojice) postavljene prazne stolice u prvome redu koje su tu postavljene za eventualni slučaj da se premijer i predsjednik Sabora ipak upristodobe u šarolikom nazočnom društvu od redikula generala Rojsa do dostojanstvene gospođe Grabar-Kitarović.
Bijaše to – novo polaganje prisege – s pripadajućom svečanošću na Pantovčaku sjedištu predsjednikovanja i zapovijedanja. – Mislim si kako to da Milanović nije zlouporabio „svoja“ tumačenja Ustava pa nije odbio tri mjeseca pripreme nove svečanosti što je značilo da u to vrijeme neće imati vremena i prilike „opaliti“ po Plenkiju i „Njonji Jandrokoviću“, ali, – brzo će on to nadoknaditi, jedino možda odluči u novome mandatu biti pristojan i predsjednički – državnički ozbiljan o čemu – možda uzaludno – slutim da će se opametiti jer su bogme i svjetski i domaći splet zajebanosti došli do vrhunca kada su budaletina Trump i idiot Putin po svojim blesavim i bolesnim ljudskim i državničkim osobinama i shvaćanjima Svijeta skloni, ili čak vrlo skloni katastrofalnim potezima lišenim svakoga normalnoga državnikovanja svojim i tuđim življenjima dosadašnje civilizacije !!!
Moram priznati da me samo malo iznenadilo od „barabe“ i fajterskog Zorana Milanovića, starog predsjednika, kako je ovaj puta u odveć uzvišenoj svečarskoj atmosferi kakvu je tek želio postići ali nije do kraja postići i dosegnuti, – doduše sasvim suprotnoj svojim dotadašnjim ukazanjima, sada, dakle, učinio salto mortale kako bi „ispoštivao“ dostojanstvo čina predsjedničke prisege i državničke ustavne forme, sadržaja, i ozbiljnosti kogentnog predsjedničkog i vojno-zapovjedničkog ponašanja (smotrom počasne postrojbe hrvatske vojne jedinice čiji je vrhovni zapovjedni). – Odsustvovanje premijera i predsjednika Sabora, ovaj puta, ipak, i po mojemu sudu mora se pripisati njima samima kao visokim državnim dužnostima jer nenazočnost ostalih HaDeZejovaca nažalost, sasvim je razumljiva – Ostali pomno milanovićevski odabrani uzvanici uštogljeno su „odradili“ uz prigodni program visoke državnike ceremonije koju je, sada je očito jedino sâm Milanović bio kadar „narušiti“ mogućom svojevoljnom nerazboritošću, kada se odrađivanje obveza radnog mjesta predsjednikovanja državom, strogo podrazumijeva, a kojega je u prošlom mandatu bilo isuviše često i opetovano pa je samo za nadati se kako toga neće ubuduće biti barem u mjeri kako je do sada bilo.
Inače, već istoga dana poslijepodne po završetku (in) (au) gura(n)cije politički uglednici pa i većina stručnih analitičara osim Aleksandra Musića, – na pitanja o dojmovima nekako su sramežljivo odgovarali kako je bilo dobro ali im se iz očiju vidjelo da su daleko više očekivali, jer, valjda, su predmjevali neki vatromet tipičnih Milanovićevih eskapada bezobrazluka i drskosti u odnosima s izvršnom vlašću u koju se nezakonito i protuustavno petlja (npr. kao kandidat za premijera) iako je iz te stranke zbog predsjednikovanja morao izaći.
Isto tako, – inače, čitani pisani dio prigodnog govora bio je Milanovićevski nadahnut ali garniran usmenim nenapisanim bedastim upadicama kao što je ona o HSS-ovim, Mačekovskim kumekima i kumicama.
Jutros u kvartovskom kafiću za gotovo svim susjednim stolovima dokone kvatovske gospođe maksimalno pozitivnim ocjenama naglas su komentirale eleganciju obleke (haljine i ogrtača) gospođe predsjednikovice Musić_Milanović Sanje, kao osobe s uspješnom karijerom. – Nitko, međutim, nije primjetio smutnju s u rukama umotanim u papir štikle gospođe Kitarović koja je došla do ulaza u cipelama sa sasvim niskom potpeticom pa je među organizatorima dočeka tražila primjerenu žensku osobu koja bi joj te umotane štikle inkognito unijela u zgradu jer su HaTeVejovi kamermani zoomirali sve prisutne odmah po izlasku iz automobila. – HTV-eova Munižaba uporno je tražila i dovodila na samo par rečenica isključivo EsDePe-jovce ppa je kosom na glavi ohrabreni Pajdaš-Dončić za razliku od komada ljudine od Komadine razborito zborio.
Penava je s onim svojim Pajdom iz Domovinskog pokreta vrlo dobro i visoko politički poentirao svoj (njijov) dolazak kojega su svi primjetili i pozdravili.
Još i ovo: gradonačelnik Tomašević je umjesto supruge poveo sa sobom budaletinu Peđu Grbina i posjeo ga pored sebe u prvom redu dok je recimo Ante Gotovina čamio u anonimnom tek trećem redu sjedalica.
Moglo bi se tu još koječega nadrobiti ali dobro je ostaviti što i za neku drugu prigodu.
Zdravi i veseli bili.
