Uvjeren sam da već (!) ima puno vas(!) koji pojma nemate što je to u naslovu i o čemu ovaj puta hoću pisati.
Neki početnik učenja hrvatskog jezika – a takvih je nažalost (!), umjesto na radost sve je više – pomislio bi da ću pisati o kakvom novom oklopno-raketnom oružju/oruđu kretenskog Putinsko-ruskog oružja u uporabi na ukraji nskom ratištu, ali – mislite vi što god hoćete – radi se ipak o nekoj vrsti „strateškog“, a doduše akcesornog proizvoda ujedinjene ratarske poljoprivredne i ukupne “seljačke“ proizvodnje, dakle zajedničke poljoratarske djelatnosti i svinjogojskog suvereniteta poljoprivredne proizvodnje neke države !!! – Kukuruz je, naime, po svome značaju za pojedinu zemlju ipak strateški proizvod kao nafta, što su naučili svi koji su studirali agronomiju a možda i oni koji se bave makroekonomskim pitanjima samodostatnih količina neke robne proizvodnje i količina neke nacionalne robne, energetske i/ili slične tržišno ekonomske rezerve.
Obzirom da Rječnik hrvatskog jezika profesora Vladimira Anića ne bilježi naslovljenu riječ, okrenem ja na tu vražju umjetnu inteligenciju, – kad tamo, sve temeljito ne samo o njenom nazivu nego još koješta o BATALJUŠKI pa sam skoro odustao od pisanja ovoga teksta, ali obzirom da ta „umjetna inteligencija“ ne zna za jednu vrlo bitnu i nekada jako, jako važnu uporabnu vrijednost bataljuške, – evo nastavljam pisati o BATALJUŠKI.
E, sada: zemlje (države) koje imaju vlastitu proizvodnju kukuruza samodostatnu za svoje potrebe pa i viškove kukuruza, smatraju se bogatim zemljama. Isto je i sa (p)šenicom, – zemlja (država) koja samodostatno ima vlastitu proizvodnju (p)šenice, dakle, ta dva poljoprivredna proizvoda a imaju i viškove koje mogu ponuditi na svjetskim burzama, – e, – to se može smatrati zemljama (državama) zavidno razvijenog gospodarstva, jer one bogate samo naftom mogu gladni u pustinji i blejati od gladi ako ne prodaju svoju naftu ili im nedajbože presuše bušotine, za razliku od nas koji imamo viškove ovih prehrambenih kultura pa možemo mirno spavati; pa ako još k tome dodamo i refren jedne popularne pjesme koji glasi: „… dok imamo more, bit će neke love …“ znači možemo biti potpuno bezbrižni!!!
I, sada, da ne elaboriramo ukupni ekonomski značaj kukuruza kao strateške državne konkurentske robne zalihe, uzmimo „… rećemo tutekarce jednu stvar …“ rekao bi Mačak u Predstavi Hamleta u Mrduši Donjoj, uzmimo ne kukuruz u zrnu niti kukuruz u „klipu“, – uzmimo ono što se od kukuruznog klipa (u pravilu po prirodi stvari) baca kao naprimjer ljuska od jaja ili što slično, a u ovom slučaju to je kukuruznu BATALJUŠKA. – Otpad(ak) !!! za (zagrebački Jakuševac, ili splitski Karepovac) kao nešto što može biti i jeste takozvani sekundarni otpad – sirovina. – „Za čega nam onda služe bataljuške kao sekundarna sirovina ?“ – upita učiteljica „4B“ razreda u Bošnjacima ili Sikirevcima, svejedno. – „ U loženju (!) šporeta kao ogrijevni materijal“, odgovorili bi mali Tunjo ili Joza u jedan glas kao osviješteni mali intelektualci Europske unije.
I onda je učiteljica Janja nakon opširnog izlaganja, skoro kao referat upravitelja seoske zadruge, objasnila kako zrna pšenice dobijemo već na njivi iz kombajna pa se kamionima i traktorima odveze u silose „Slavonije“ u Županji pa kako to zrnje od seljaka u silosima otkupe „majstori“ poduzeća „Žito“ iz Zagreba itd.itd. pa sve završi na burzi žitarica u Budimpešti, daleko, daleko, nepovratno daleko od slavonskih atara i seljaka, a ima slučajeva da se baš to isto žito i „vrati“ u županjsku mlinsku industriju po većoj otkupnoj cijeni nego što je bila pri prvoj dradžbi prodana u Budimpešti. Ustvari (p)šenica nije nikuda ni putovala nego je cijelo vrijeme bila u županjskim silosima samo su papiri, mailovi i drugi načini umjetne inteligencije odrađivali ono što se do prije koju godinu radilo i vozalo tridesetgodišnjim IMT traktorima tamo-amo npr. Đakovo-Županja!!!
A da ova priča ne bi tek tako završila ruku s dva prsta podigao je mali Dean iz Vrbanje pa reče: „Učiteljice moj dido je lani rasprodo svo blago i ostavio samo nekoliko svinja za ovogodišnje kolinje, a prodáo je i traktor i mlin čekićar pa sada rukom kruni kukuruze navečer kada je Dnevnik na televiziji.“
E!– Eto nâs, tu kod ove situacije – dvije nas stvari zanimaju. – prvo, kako se zrna kukuruza skidaju s klipa, ručno i jednostavno bez strojnih ili sličnih pomagala, i drugo – što s otpadom pri takovoj „obradi“ klipa kukuruza – ostaje famozna BATALJUŠKA? – Što s njom u bilo kojem smislu. U otpad!? – A, -ne!; ni slučajno jer tada bataljuška oslobođena kukuruznog zrna dobiva novu vrijednosnu komponentu! – Gorivo !!! S neznatnim količinama CO2 i drugih pogibeljnih plinova, dimova, i čega sve ne. – Sada tek bataljuška ulazi u novi vrijednosni sustav bogatstva ne samo poljoprivrede nego svjetskog čimbenika „zelene“ uporabne vrijednosti. – Zamislite da se u cijelom svijetu u kućanstvima bataljuška koristi kao ogrijevni resurs ili što slično u bio-energanama kao gorivo ili proizvođač nekog polučistog zraka; ili, pak, moguće kao nekakva dodana vrijednost u svinjogojstvu kao mekinje naprimjer. (Uh, ne gine mi Nobelova nagarada.) – No, idemo dalje.
Dakle ovako: skidanje zrna kukuruza s bataljuške ručno se radi ovako, kako slijedi: Praznu posudu veličine ampera stavite među noge; uzmete klip kukuruza i s pomoću recimo šarafigera ili kakvog sličnog predmeta – ali dobar šarafciger (odvijač) – vam je najbolji alat za ovu radnju, – dakle, tim predmetom kada čvrsto uzmete u lijevu ruku klip kukuruza, u toj poziciji – sjedeći na hoklici ili kakvom sličnom sjedištu – držeći među nogama amper, da vam zrna kukuruza ne lete okolo nego baš u amper, – dakle, tim šarafcigerom čvrsto u lijevoj ruci držeći klip kukuruza, desnom rukom i šatafcigerom „na silu, snagu“ otklonite (okrunite) jedan ili dva reda zrna kukuruza do srčike (batcljuške) od početka do kraja klipa tako da vam ostane; u lijevoj ruci na bataljušci slobodan prostor pa tada otklonite farafciger i nastavite dlanom desne ruke (K)RUNITI; s lakoćom skidate, druge redove zrna s bataljučke sve do kraja kada vam „gola“ bataljuška ostane u ruci. – Cijela bataljuška oslobođena od zrna kukuruza i, dakle, – dobijete čisti supstrat nove bio / „zelene“ energije koja čuva svjetski okoliš od onih otrovnih čestica koje ostaju na ispuhu traktora s kojim ste orali polje pripremajući ga za sjetvu kukuruza.
I, – što sada kada imamo recimo pedesetak golih bataljuški, ali i pun amper okrunjenih kukuruza „u zrnu“!? – Sada nismo ni svjesni koji smo ekološki doprinos svjetskoj krizi „stali na rep“ i spasili na tisuće ameba, žaba, slonova i druge plemenite divljači spasili smo od ugibanja i umiranja! Dalje dobili smo krajnje efikasno gorivo za šporet kada „zašteka“ pa neće da povuče i vrati onaj pravi plamen od sagorjevanja loših ogrijevnih drva koje nam je uvalio neki čiča na vašarišttu, – i dobivamo najveću uporabnu vrijednost bataljuške u onoj bezizlaznoj situaciji kada od ljutine, srdžbe, nervoze, i pakosti prema svemu i svakomu, – kada u cijeloj kući relativno dobrostojećeg kućedomaćina ne možemo naći čep za začepiti bocu rakije koju smo namijenili obiteljskom liječniku za pet radnih dana bolovanja koja su nam neophodna za onako „po komodu“ pripremiti i obaviti ovogodišnju svinjokolju. (Napomena: ako vam je vrh otkinute bataljuške premali (preuzak) za „grljak“ boce, umotajte vrh bataljuške u komadić platna i držat će dok vi obavite posjet liječniku, a on liječnik – neka odmah otpije par gutljaja i bit će sve u redu s rakijom, bocom, čepom i bolovanjem, naravno, a o ekologiji da i ne govorimo.
