A s obzirom na to što su činili upravo članovi HGSS-a, ti dobrovoljci i humanitarci, stigli iz svih krajeva zemlje samo zbog toga da bi pomogli, žrtvujući plemenito i nesebično svoj život i zdravlje, zaslužuju da se njihova imena zauvijek zapamte u selima Cvelferije. Pripadnici HGSS-a, njih ukupno 250, koji su se izmjenjivali u spašavanju ljudi i domaćih životinja u Rajevu Selu, Gunji i Račinovcima, istinski su heroji ove tragedije.
“Ovakve stvari ne rade se zbog novca”
– U ovom sam poslu 21 godinu i iza mene je nekoliko tisuća akcija spašavanja i raznih situacija, no nikada nisam bio suočen s takvom prirodnom nepogodom i tako opežnom akcijom – kaže za naš list Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a. Ni jedan član HGSS-a za svoj rad u spašavanju ne prima naknadu. U pitanju je volonterska služba, a Prizmić naglašava kako se “ovakve stvari ne rade zbog novca”.
– Ljudi koji se bave ovim aktivnostima i sami su u tome – naši pripadnici vrhunski su alpinisti, rafteri, skiperi… U HGSS-u su i ovaj posao obavljaju zato što to mogu i znaju te osjećaju potrebu da ono što znaju stave na raspolaganje i daruju onima kojima je to potrebno – ističe.
– Pripadnici HGSS-a zaslužili su svaku čast zbog onoga što su učinili u ovoj našoj tragediji – kaže Jakša Šestić, načelnik općine Drenovci, u kojoj su poplavljena sela Rajevo Selo, Račinovci i Posavski Podgajci te dio Đurića.
– Došli su iz cijele Hrvatske, spašavali ljude i domaće životinje žrtvujući se i riskirajući svoj život. Mislim da to ljudi s ovog područja neće nikada zaboraviti – kaže Šestić.
Iz poplavljene Gunje Anka i Marijan Šokčević među posljednjima su izišli, odnosno izvukli su ih pripadnici HGSS-a, i to kasno poslijepodne 18. svibnja. Prisjećajući se toga, Anka Šokčević puna je hvale i divljenja.
– Ukrcali su nas u svoj čamac s balkona kuće, plivali su kroz tu vodu i ronili kako bi došli do ljudi. Kad su nas pokupili, išli su po još jednu baku na balkonu, tražili su ljude po kućama… Bili su toliko dobro opremljeni u tim svojim crvenim odijelima, toliko spretni… Naš čamac voda je bacala lijevo-desno, ali sigurno su nas dovezli na suho. Moja prijateljica Manda Jerković ispričala mi je da se sa svoja dva sina popela na tavan. Nakon što je pozvala telefonom pomoć, dečki iz HGSS-a za samo 15 minuta stigli su do njezine kuće, razbili su crijep i kroz krov izvukli njih troje – priča Anka Šokčević. Prepričavajući svoje dojmove od dolaska na područja koja je ugrozila Sava, Prizmić se prisjeća kako je došao s ekipom kao pomoć timovima HGSS-a iz slavonskih stanica, koji su bili na terenu.
Fascinantno zajedništvo
– Odmah mi je bilo fascinantno to zajedništvo ljudi na nasipu uz Savu. Kada je nasip puknuo u Rajevu Selu i nešto poslije u Račinovcima, uz Hrvatsku vojsku mi smo bili jedini opremljeni za takve situacije. Upravo je naša specijalnost spašavanje iz bujica. Impresionirali su me razmjeri tog posla. Trebalo je u vrlo kratkom vremenu obaviti ogroman posao na spašavanju ljudi, i to onih koji često ne surađuju, jer ne vjeruju da je opasnost velika i ne žele napustiti svoj dom. A u takvoj situaciji i sami ste izloženi opasnosti. Voda je nadolazila vrlo brzo, prelijevala se preko ceste i u mnogim situacijama postojala je prijetnja da će nas zatvoriti i odnijeti svu opremu. Više smo strahovali za opremu nego za svoj život – priča Prizmić.
Prvih dana akcije nakon puknuća nasipa u spašavanju je sudjelovalo oko 90 pripadnika HGSS-a. U cijeloj Hrvatskoj u HGSS-u je 250 pripadnika osposobljenih za spašavanje na brzim vodama i praktično su svi oni, napominje Prizmić, izmjenjujući se, sudjelovali u spašavanju županjske Posavine. Prava je sreća da nitko od pripadnika HGSS-a u poplavi nije stradao. Kako bi izvukli na sigurno ugrožene ljude i životinje, plivali su dok ih je nosila bujica, ronili po mutnoj i prljavoj vodi, gazili po fekalnim vodama, obavljali različite poslove koji su bili opasni za njihovo zdravlje, bili aktivni danju i noću.
S dolaskom opasnosti na Savi HGSS je u prvoj fazi bio angažiran na pripravnosti i pomoći u saniranju nasipa. Kada su puknuli nasipi, pozvani su svi timovi u spašavanje ljudi u Rajevu Selu, Gunji i Račinovcima, zatim je došla evakuacija ljudi te spašavanje žive stoke. Proteklih nekoliko dana šest timova angažirano je s ostalim službama i Hrvatskom vojskom na izvlačenju mrtve stoke. Prizmić kaže da nekoliko timova ostaje i dalje na tom području. Zlu ne trebalo.
PRIZNANJA OD SPAŠENIH
Najveća priznanja koje za svoj rad primaju pripadnici HGSS-a, rekao je jednom Prizmić, priznanja su od spašenih osoba ili obitelji žrtava. Nakon potrage za tijelom Antonije Bilić, i poznatog ishoda te tragedije, obitelj Bilić u svojoj boli pozvala je sve da umjesto za cvijeće novac uplate HGSS-u, a Prizmić je skromno priznao kako je za HGSS takav potez draži nego “da smo zavrijedili sve nagrade ovoga svijeta”.
Spašavali i ljude u Bosni
Nekoliko je članova ozlijeđeno, najčešće ugrizima uplašenih životinja koje su spašavali. Prizmić kaže da su se ti požrtvovani ljudi gotovo više brinuli za svoju opremu nego za sebe. “Nakon puknuća nasipa u Rajevu Selu bujica nam je odmah razderala četiri čamca. Tri su čamca oštećena i mislim da ćemo ih moći popraviti. Za cijelo ovo vrijeme akcije uništeno nam je nekoliko motora. Četiri tima poslali smo i u Bosnu. Bili su tamo tri dana i napravili vrhunski posao. U vrlo dramatičnim okolnostima na području Bosanskog Šamca, Orašja i Odžaka, a posebno bih izdvojio selo Prut, gdje su ukupno spasili 600 ljudi. Nakon njihovog rada iz Bosne je stigao velik broj zahvala”, priča Prizmić.
Igor MIKULIĆ/glas-slavonije.hr
