U 19. stoljeću velika većina stanovništva Hrvatske živjela je tada na selu baveći se ratarstvom i stočarstvom što je naravno znatno smanjilo životni prostor vuka. Vuk je bio prijetnja, u prvom redu stočarima. Kao štetočina bio je u stalnom sukobu sa stočarima koji su ga nemilice ubijali, do istrebljenja.
U Slavoniji pod utjecajem sličnih prilika vukovi su nestali odnosno prestali stalno obitavati na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće a u našem kraju puno ranije. Iznimno poneka lutajuća jedinka ili čak čopor znali su svratiti iz susjedne Bosne. O dolasku vukova ostala je i usmena predaja U Štitaru.
Vrlo davno, jedne zime vukovi su prešli smrznutu Savu. Netko ih je vidio pa je alarmirao selo; selom se orio glas „ Vuccciii, Vuccciii „ pozivajući mještane na lov i hajku. No neki su to krivo čuli pa su razumjeli „Turci”. Dva belaja od jednog. Nije poznato kako je ta zbrka završila ali vukovi su mogli napraviti puno štete jer su u to doba seljani na stanovima držalo puno marve.
U nastavku donosimo članak „Lov na vukove u Slavoniji” objavljen u austrijskim novinama „Neuigkeits-Welt-Blat” od 04.siječnja 1883. godine.
„ Lova na vukove u Slavoniji. Pišu nam iz Babina Grede: Dovoljno je poznata činjenica da je u nizinama Slavonije vuk strahovita, štetna grabežljiva zvijer za stada, i da se često pojavljuje u cijelim čoporima. Nakon što je ovaj nepoželjni gost ponovno primijećen kod nas, održana je 20. prosinca opća lovna hajka na ovu zvijer. Rezultat lovne hajke bio je zadovoljavajući jer je ubijeno osam komada ove strahovite grabežljive zvijeri. Lovna hajka organizirana od općine Cerna sljedećeg dana, 21. prosinca, bila je potpuno neuspješna, jer su se vukovi već povukli u druge šumske revire.”
Prevedeno pomuću web- prevoditelja; https://www.machinetranslation.com
Mato Dominković, lipanj 2025.
Babogredci u lovu na vukove
