Opće ratne prilike 1688. – 1699.
Cilj carske habsburške vojske 1688. godine bio je osvajanje Beograda, što je i učinjeno. U srpnju je zauzet Ilok, a nešto kasnije i većina mjesta uz Savu. Bitka kod Svinjara koja se zbila 5. rujna bila je ključna. Poginulo je oko 6 000 osmanskih vojnika te je zaplijenjeno više od četrdeset ratnih zastava. Tom je bitkom Slavonija bila oslobođena od Osmanlija, iako nakratko. Već 12. ožujka 1690. u Požešku kotlinu upao je turski odred koji je napao Veliku i Kaptol. Turci u rujnu ponovo zauzimaju Beograd i kreću u kontranapad pokušavajući svim silama povratiti izgubljene pozicije. Dana 30. rujna ponovno je zauzet Osijek te područje istočno i južno od njega. U studenom su Osmanlije ušli u napuštenu Požegu, a Kaptol i Velika ostali su posljednja mjesta pod carskim zapovjedništvom. Bitka kod Slankamena koja se zbila 18. kolovoza 1691. bila je presudna za daljnje događaje u Slavoniji, a Osmanlije su se povlačili prema Brodu, Gradiški i Pakracu. Požega je tako bila ponovno pusta te je osvojena po carskoj vojsci. Dana 12. listopada 1691.g. napokon je osvojen Brod, a tri dana kasnije Turci napuštaju i Gradišku. Nedugo zatim osvojen je i Pakrac čime je Slavonija zauvijek oslobođena od osmanske vlasti. No, to nije bio kraj rata. Turska sila pokazuje mnoge slabosti, na bojištima trpe poraze ali Tursko carstvo je golemo i još uvijek moćno i neće lako odustati. Još godinama će u pograničnom području uz rijeku Savu Turci pokušavati povratiti izgubljene pozicije. Carska vojska i lokalne milicije u ratnoj su zoni, uvijek spremni na obranu kao i na napad. Iz posavskih utvrda poduzimani su iznenadni vojni i pljačkaški prepadi na turske gradove i uporišta u bosanskoj Posavini i dalje. Nakon teškog poraza kod Sente (1697.) ratna sreća konačno je okrenula leđa Turcima i 1699. godine prisiljeni su potpisati mirovni sporazum u Srijemskim Karlovcima.[1]
Cijena slobode
U borbama za oslobođenje Slavonije od turske vlasti najviše je izloženo i najviše je stradalo pogranično područje i stanovništvo Posavine. Očajni uvjeti života na prvoj borbenoj crti, skrivanje po šumama, glad i oskudica, stalna turska prijetnja golom životu, iskustvo je najgoreg oblika rata koji su naši preci ikada doživjeli. Možda je slična situacija bila jedinu u vrijeme turskog zauzimanja Slavonije 1530-ih. Kroz veći dio povijesti županjska Posavina bila je u neku ruku pošteđena jer smo bili udaljeni od glavnih bojišta. Dakako svaki rat, ma koliko se daleko vodile borbe, jako je utjecao na život stanovništva. Možemo samo pokušati zamisliti tadašnje uvjete života koji su i bez rata bili izrazito teški.
Uloga i značaj Babine Grede 1691. – 1699.
Već krajem 1691. situacija na terenu bila je jasna. Sava će biti buduća granica između Habsburškog carstva i Osmanlija. Nije to bio samo odraz vojne moći zaraćenih strana nego i rezultat međunarodne politike. Francuskoj i Veneciji nikako nije odgovaralo daljnje jačanje starog rivala i teritorijalno proširenje Habsburške monarhije na račun europskih posjeda Osmanlija.
Pošto mir još uvijek nije bio na vidiku bečkom dvoru bilo je prijeko potrebno stabilizirati i vojno osigurati novu granicu na Savi. Stara tvrđava Brod ponovno je postala stožerna obrambena točka a u tu svrhu uspostavljeno je još niz manjih uporišta, među njima veliku važnost imale su utvrde kod Babine Grede. Babina Greda nalazi se u neposrednoj blizini prelaza preko Save kod Dubočice i Šamca. Ti prijelazi bili su od strateške važnosti kako za obranu tako i za moguće provale u Bosnu. Osim toga rijeka Sava imala je veliku vojnu važnost za logistiku kao plovni put.
Malo je podataka o stanovništvu iz toga vremena. No, kao preduvjet za uspostavu vojnog uporišta, uz posadu utvrda, neophodna je bilo potpora lokalnog stanovništva kako za formiranje postrojbi domicilnih graničara tako i za logističku podršku. U Babinoj Gredi i okolnim mjestima uz Savu preostalo je dovoljno stanovništva[2] za uzdržavanje a i ( Županja, Štitar, Mihaljevica, Sikirevci, Kruševica, Gundinci ) za novačenje potrebnog broj graničara za zaštitu i osiguranje ovoga dijela granice.
Vojne aktivnosti u Babinoj Gredi 1691. – 1699.
Izgradnju utvrda i pomoćnih građevina obavila je specijalizirana saperska postrojba uz neizostavno sudjelovanje domicilnog stanovništva. Iako se radilo o zemljanim utvrdama to nipošto nije bio mali pothvat. Utvrde su građene po povlačenju Turaka, tijekom 1692. godine. Novoformirana milicija tzv. „hajduci“ i posade utvrda imale su zadatak nadzora pograničnog područja što je podrazumijevalo stalne ophodnje granice i nadzor naročito osjetljivih područja sa osmatračnica – kasnije će te osmatračnice dobiti naziv čardaci. Valjalo je prikupljati informacije i sa druge strane granice, iz turske Bosne. Odlazilo se u tajna izviđanja a organizirana je i mrežu doušnika koja je iz pozadine slala izvješća o vojnim pokretima i drugim važnim podacima za sigurnost i obranu granice.
Babogredske utvrde imale su stalnu posadu na čelu sa zapovjednikom ( kastelan ili turski dizdar ). Kronike bilježe tri zapovjednika. Kapetana Presila ( capitano Presilla) spominje se 1693. godine ( u nastavku ).
Dužnost zapovjednika obnašao je i Daniel Gottfried Kyba, brat puno slavnijeg ratnika i zapovjednika brodske tvrđave pukovnika Johana Ferdinanda Kybe.[3]
Od 1697. godine kao zapovjednik javlja se Nikola Malenić / Nicolo Mallenich ( u nastavku ). Po svoj prilici Malenić je turopoljski plemić iz mjesta Kurilovec.
„Kao mladić Nikola Malenić najprije se posvetio vojnoj karijeri pa se od 1702. godine navodi kao pukovnik.” [4] Kasnije je imenovan hrvatskim podbanom.
Hajduci i posade utvrda u Babinoj Gredi tijekom toga doista nestabilnog i kaotičnog razdoblja vrše vojne prepade i na ciljeve daleko od matične baze. Kronike iz toga vremena donose kratka ratna izvješća i bilježe samo one veće i značajnije događaje. Sukoba manjeg opsega svakako je bilo puno više.
Vojne akcije zabilježene u kronikama
Opsade Babine Grede – lipanj/srpanj 1693.
Turci u dva navrata opsjedaju utvrde u Babinoj Gredi. Tijekom prve opsade u lipnju nakratko su zauzeli utvrde no odbačeni su nakon kontranapada kapetana Kybe. Tijekom druge opsade u srpnju kapetan Kyba stiže u pomoć iz utvrde u Brodu, razbija tursku opsadu i riječnu flotilu te ih prisiljava na povlačenje uz velike gubitke.[5]
Osvetnički pohod na Bosnu – srpanj 1693.
Kapetan Kyba ni nakon pobjede nije mirovao. Ubrzo nakon razbijanja turske opsade Babine Grede, organizira osvetnički pohod na Bosnu. Sa 600 ljudi, hajduka i konjanika, provalio je u Bosnu do utvrđene Gračanice(?)… Zauzeo je utvrdu, većinu posade sasjekao i vratio se natrag sa 60 zarobljenika i velikom količinom plijena, stoke i raznih drugih stvari.[6]
Pohod banskih četa na Bosnu – rujan 1695.
Hrvatski ban i pukovnik Eister s banskim postrojbama iz Provincije i carskim četama iz Karlovca ušli su krajem rujna u Slavoniju i stigli do utvrde u Babinoj Gredi. Prešli su Savu a zatim Bosnu, marširajući strmim putevima kroz visoke planine, stigli su nakon tri dana do Gračanice, grada okruženog močvarama. Pošto nisu mogli svladati utvrdu zbog nedostatka topova, opljačkali su i zapalili podgrađa i sve u okolici predali maču i vatri. Zatim su napredovali prema Sabaczu(?), mjestu smještenom na otoku rijeke Save, osvojili ga, pobili posadu i zarobili agu.[7]
Hrvatski ban Adam Batthyani na čelu banskih i carskih četa u Babinoj Gredi – jesen 1695.
Iz Hrvatske pišu da se je prije nekoliko dana gospodin grof Adam Batthyani, hrvatski ban , uputio sa banskim četama i carskim četama iz generalata u Varaždinu i Karlovcu sve do Broda na rijeci Savi. Tamo je doznao da Savom iz Beograda prema Moroviću plove turske bojne fregate. Morović je branila naša vojska. Spomenuti gospodin ban smjesta je s vojskom krenuo prema Babinoj Gredi kako bi odatle pritekao u pomoć Moroviću. Kako bi olakšao položaj i rasteretio pritisak na branitelje ban je naredio snažan prepad i poslao brojne odreda u Bosnu. U slučaju da Turci nastave napad na Morovićnamjerava sa svom svojom vojskom provaliti u Bosnu.[8]
Osmanlije tijekom 1697. godine kreću u kontranapad koji će kulminirati 11.09.1697. godine bitkom kod Sente i teškim porazom turske sile. Pojačava se intenzitet borbi u pograničnim područjima. U Babinoj Gredi, tijekom te sudbonosne 1697. godine, zabilježena je znatno veća vojna aktivnost nego u prethodnim godinama.
Opsada Bihaća – lipanj 1697.
Carska vojska tijekom ranog ljeta 1697. opsjeda Bihać. Iz tog pravca planiran je glavni udar na Bosnu. Bihać, kao ključna utvrda na tom pravcu treba zauzeti. Eugen Savojski poslao je generala Auersperga sa vojskom na Bihać.
„Iz Slavonije se potvrđuje da je po naredbi gospodina generala grofa Guida di Starhemberga, pukovnik Kyba s velikim odredom provalio iz Broda u Bosnu, druga kolona ušla je u Bosnu kod Babine Grede u pravcu Sarajeva kako bi pljačkali zemlju i ometali neprijatelja u korist opsade Bihaća.”[9]
Opsada na kraju nije uspjela. Gazija Mehmed paša Korča uspio je obraniti Bihać.
Prepad na Bosnu – ljeto 1697.
Budući da je Carska vojska sada u pokretu prema Petrovaradinu, uskoro očekujemo važne vijesti s tih područja. Dotle se ima nekoliko informacija. Sultan je sa svojom vojskom stigao blizu Niša i do kraja srpnja trebao bi stići u Beograd gdje se navodno okupio ostatak njegove ratne mornarice. Tamo su neki Turski odredi već prešli preko Save. Širi se glas kako turske postrojbe iz Bosne marširaju prema Savi, pa je grad Brod za svaki slučaj stavljen u stanje pripravnosti. S tog područja javljaju da je satnik Nikola Malenić, zapovjednik Babine Grede ( kojemu je general grof Guido Starhemberg naredio da izvrši prepad ), iznenadio s 1100 husara i hajduka i osvojio palanaku Scholy(?) , pobio oko 400 naoružanih Turaka, zarobio 78, a ostatak natjerao u obližnje šume, te zaplijenio 473 krupne životinje, 53 konja, mnogo sitne stoke i drugoga plijena, te se sretno vratio. U napadu je izgubio 11 ljudi.[10]
Zasjeda – ljeto 1697.
Mehmed paša iz Bosne tijekom ljeta planira i priprema napad i zauzimanje važnog mjesta Babine Grede. Za tu svrhu okupio je tisuću vojnika i čamce za prelaz preko Save. Pukovnik Malenić, zapovjednik Babine Grede, obaviješten je o pokretima neprijatelja. Odlučio ih je preduhitriti te je noću prešao Savu s četiristo husara i hajduka i postavio zasjedu. I zaista, marširajući bez prethodnice, gotovo bezbrižno, iznenađeni Turci upali su u zasjedu. Više od dvjesto ubijeno je a još stotinu je zarobljeno. Malenić se s husarima i hajducima pobjedonosno se povukao s velikim plijenom u Babinu Gredu.
Malenić je saznao kako Mehmed paša okuplja snažan korpus od dvanaest tisuća boraca i planira osvajanje Broda. O tome je obavijestio brodskog zapovjednika pukovnika Kybu te se i sam uputio u pomoć sa odredom iz Babine Grede. Vrlo brzo tvrđava u Brodu bila je dobro osigurana. Mehmed paša shvatio je da Kyba zna za njegov plan pa je, s obzirom da je Brod bio dodatno osiguran i branjen, odustao je od napada.[11]
Straža na Savi – kolovoz 1697.
Iz Broda na rijeci Savi i dalje se budno pazi na neprijateljske pokrete. Zapovjednik Babine Grede ( Malenić ) poslao je opet 300 hajduka da presretnu neprijatelja s onu stranu Save. Mnoge od njih sasjekli su i vratili se sa tri zarobljenika.[12]
Rat na rijeci – rujan 1697.
Iz Savskog kraja stiže vijest da je zapovjednik iz Babina Grede, gospodin Nikola Malenić, otišao u Raču, gdje rijeka Drina ulazi u Savu, i tamo napao 7 turskih čamaca koji su iz Zvornika plovili prema Beogradu. Zauzeo je dva najveća čamca, ubio 17 Turaka i ranio još više. Budući da nije imao dovoljno čamaca da napadne sve odjednom, preostalih 5 su se spasili bježeći.[13]
Od Babine Grede do Rače – jesen 1697.
Zapovjednik Babine Grede kapetan Malenić 19. je prošlog mjeseca postavio zasjedu s druge strane rijeke protiv Turaka iz Sabaeza(?), koji su izašli u broju od 200 konjanika, praćenih sa 300 pješaka. Malenić je iznenada napao prve, natjerao ih u bijeg i progonio sve do pješadije. Turski beg je ranjen, kao i mnogi drugi i jedva je pobjegao. Kastelan (dizdar) s dva age, dva spahije i 6 drugih Turaka zarobljeni su a 40 Turaka ubijeno je u boju. Nitko od naših nije poginuo. Malenić nije imao više od 100 vojnika i 36 konjanika sa sobom. Ostavio je 20 vojnika na čuvanju čamaca kod Rače, gdje se Drina ulijeva u Savu. A to mjesto su, zbog čestih prepada tog kapetana Turci gotovo potpuno napustili.[14]
Pohod na Sarajevo – listopad 1697.
Eugen Savojski krajem 1697. odlučio se na vojni pohod u Bosnu. Na tu operaciju poticao ga je zapovjednik brodske tvrđave pukovnik Johann Ferdinand Kyba von Kinitzfeld. Kyba je princu Eugenu izložio svoj plan zaposjedanja Bosne. Po njegovim procjenama bila je zgodna prilika da s dijelom Eugenove vojske napadne u to vrijeme slabo branjenu Bosnu.
Poslije kraćih priprema u Osijeku E. Savojski je prema Brodu krenuo s 4.000 dobro uvježbanih konjanika, 2.500 pješaka i topništvom. U Brod je stigao 9. listopada 1697. Utaborio se u neposrednoj blizini i nekoliko dana spremao na prijelaz u Bosnu. Glavnina snaga prešla je Savu nizvodno većim brodovima – čajkama i činaklima. Konjaništvo je 12. listopada prešlo na mjestu udaljenom dobrih sat vremena od Broda, a pješaštvo i topništvo na mjestu udaljenom oko pola sata od Broda. Kao prethodnica i osiguranje veze s brodskom utvrdom (glavnim opskrbnim uporištem), Eugenu su Savojskom poslužile postrojbe brodskog zapovjednika Kybe (s 300 konjanika i 2.000 pješaka )
Vojska princa Eugena osvojila je i popalila na putu kroz Bosnu brojna mjesta: Kotorsko, Doboj, Maglaj, Žepče, Vranduk, Zenicu, Kakanj, Visoko, Sarajevo i dr. Najteže je stradalo Sarajevo. Grad je opljačkan i spaljen. Usprkos prodoru do Sarajeva, vojska princa Eugena nije bila u mogućnosti popuniti i zaposjesti osvojena bosanska mjesta, niti je mogla zauzeti svu Bosnu bez pomoći redovne vojske. Nakon povratka Eugenove vojske iz Bosne veliki broj, ponajviše kršćanskog stanovništva, povukao se u Slavoniju.[15]
Iako se u izvorima o vojni Savojskog na Bosnu izravno ne spominje Babina Greda, izvjesno je da su Babogredci imali udjela u pohodu.
O izvorima
Ovaj članak pisan je temeljem izvora navedenih u fusnotama. Uz ratne kronike i novine iz toga vremena kao izvori korišteni su i radovi suvremenih hrvatskih povjesničara. Teškoća je bilo s prijevodima izvornog arhaičnog jezika kronika i novina. Novine „ Il corriere ordinario” izlazile su u Beču na talijanskom jeziku i izvještavale o ratnim zbivanjima tijekom Velikog turskog rata. Koliko su u novinska izvješća objektivna teško je reći. Pretjerivanja je sigurno bilo ( kao i danas ).
Mato Dominković, prosinac 2024.
mato.dominkovic@skole.hr
Izvori:
[1] Antun Lešić, Stanovništvo Slavonije krajem 17. i početkom 18. stoljeća
[2] 2 op.a. Prije opsade utvrda u Babinoj Gredi 1693. pukovnik Kyba upozorava stanovništvu na dolazak Turaka. Izvor: zupanjac.net. Mato Dominković, Opsada Babine Grede 1693.g.
[3] 3 Josip Kljajić (Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod) Zapovjednici brodske tvrđave i načelnici grada Broda u 18. i 19. stoljeću
[4] 4 Ozren Blagec, Hrvatski podbanovi i župani Zagrebačke i Križevačke županije od sredine 16. do sredine 18. stoljeća, Cris, god. XIII., br. 1/2011., str. 300 – 318.
[5] 5 Istoria della guerra di Leopoldo primo imperadore e de’ principi collegati contro il Turco dall’anno 1683. sino alla pace. Descritta dall’abbate Camillo Contarini patrizio veneto. Parte seconda, 1710., Veneto.
[6] isto
[7] isto
[8] 8 Il corriere ordinario, Br 82.,12. Ottobra. 1695.
[9] 9 Il Corriere ordinario, Br 52., 29. Giugno. 1697.
[10] 10 Il corriere ordinario, Br 61., 31. Luglia. 1697.
[11] 11 Istoria della guerra di Leopoldo primo imperadore e de’ principi collegati contro il Turco dall’anno 1683. sino alla pace. Descritta dall’abbate Camillo Contarini patrizio veneto. Parte seconda, 1710., Veneto.
[12] 12 Il corriere ordinario, Br 64. , 10. A
[13] 13 Il corriere ordinario, Br 75. , 18. Settembre. 1697.
[14] 14 Il corriere ordinario, Br 81. , 9. Ottobre. 1697.
[15] Josip Kljajić (Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod) Zapovjednici brodske tvrđave i načelnici grada Broda u 18. i 19. stoljeću.
