B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita: PRESS-KONFERENCIJE I NOVINARSKI (REPORTERSKI) KRUH

B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita:    PRESS-KONFERENCIJE I

                                                          NOVINARSKI  (REPORTERSKI)

          KRUH                       

    U životu sam se bavio i radio koješta, svašta, i amaterski i profesionalno ali – sreće li u životu –  sve sam radio strastveno, iskreno, odano i svojski predano baš iz zadovoljstva – kao da radim za sebe osobno a ne za druge. – Sreća je to u životu jer znam puno ljudi koji ne vole svoju profesiju a nemaju ni hobija, niti volonterstva, ni dodatnih aktivnosti osim onoga pustoga „na posao-s posla“ (koji rekoh ne vole), – i tako cijeli radni vijek ili cijeli život do mirovine. – Kod mene osobno – kažem – bilo je onako kako napisah: sve sa zadovoljstvom i posvećenošću i poslu (profesiji), i hobijima kojih je bilo od športa, amaterskog pisanja i novinarstva, i još koje-čega drugoga. 

    Gledam, međutim, danas neke ljude i oblike rada kojih tada (davno) nije bilo i kad ljudi neke svoje poslove rade na sasvim neki drugi način. Te poslove rade zato što ne mogu raditi one koje vole, i one koje moraju raditi bez onoga nepoznatog dodatnog motiva. – Rade ih na silu i po nekim „novim“ nemilosrdnim metodama i načinima koji su izraz  ovih „novih vremena.“ 

    Evo naprimjer novinarski posao i profesija – u ovom slučaju – uglavnom  televizijski. – Svaka šuša i gubica po ministarstvima i javnim djelatnostima  ili udrugama, svako malo sazivaju tzv. PRESS-konferencije o keječemu i svačemu. A znate što to znači? Snimatelj s onom grdosijom od kamere na ramenu i novinarčić/ka početnica, usred zime na teren i kad treba i kad nema uopće potrebe za baš reporterskim oblikom izvještavanja. – Tako se onda dogodi – po mom mišljenju – puno, puno puta (gotovo svakodnevno) da ona mala (odlična), Grancarićka, još u osam sati ujutro ode na Markov trg jer se u devet sati održava sjednica Vlade i očekuje se press-konferencija u dva popodne. A, snijeg i kiša padaju, cijuče sjeverac; ona i još njih  iz desetak redakcija, u jaknicama i vindjakicama dršću na granitnim kockama Markova trga čekajući  kada će završiti sjednica – na kojoj se raspravlja i odlučuje o banalnim (ne tako važnim) stvarima –  a oni i dalje čekaju ne bi li dobili kakvu izjavicu ministra koji i nema nekog važnog portfelja; pa kada vide da nema ništa novoga onda neki od njih – da ispadne aktualan i dodvori se svome uredniku – zapita ministra (kao iz vedra neba)  npr. kako napreduje izgradnja neke štale goveda u Slavoniji, i je li istina da je njegova (ministrova ) supruga u drugom stanju, – jer, navodno sve to zanima publiku njegove televizijske kuće. – I sve bi bilo kako-tako dobro da oni (reporteri) ne ostanu tu na Markovu trgu do 19,30 sati kako bi se „uživo“ javili uredniku i gledateljstvu u Dnevnik, umjesto da taj svoj izvještajčić pročitaju ili prepričaju u toplom studiju Prisavlja gdje im se nalazi radno mjesto jer se događaj o kojemu govore dogodio još u tri popodne i nema nikakve potrebe da su oni još uvijek  tamo na „licu mjesta“, kako se to nekada kazivalo. – Jer, kao „uživo“ je IN na svjetskim televizijama. – Ma, dajte, molim vas …

    I još nešto vrlo aktualno kad već pišemo i govorimo o novinarima i novinarčićima, a aktualno je jer se radi o temi mita i korupcije te nepotizma. – Na onoj press-konferenciji nacionalnog stožera (nekidan), o ovoj „kugi“ koja vlada cijelim svijetom, – tamo iz gomile onih kvazinovinara jedna budaletina od njih, da bi blamirao prof..dr.sc. Alemku Markotić, dr.med. najugledniju osobu, stručnjakinju peer excellene, – taj budaletina pita (spočitavajući joj) je li istina što se na ulici priča da je ona „preko reda“ cijepila svoju majku. Ma, majmune, stoko od stoke, govno od govna, kako ti to može pasti na pamet, – javno i „uživo“ pred milijunskim gledalištem pitati tu ženu tako banalno pitanje; tako zločesto pitanje; tako blesavo pitanje. – Jest tema je aktualna i škakljiva za svakoga pa i za profesoricu Markotić, – ali ti ludonja da si na njenom mjestu bi li cijepio i svoje kumove i svoje susjede; bi li u općem potopu spašavao prvo svoju majku ili Indiru Vladić !? – K svemu navedenome poštovana gospođa majka profesorice „ispunjava“ sve medicinske kriterije da bude cijepljena.  –  To što su rektor Boras i onaj naš ušećereni (slučajni) srećković Burilović, napravili mutež s prekorednim cijepljenjem, – ti sroljo jedan ideš uspoređivati uglednu, odgovornu doktoricu koja nije – vjerojatno kao ti – bila na godišnjem odmoru ili blagdanima ili slobodnim danima od siječnja do danas da bi odradila ono najbolje za tebe i za cijeli ovaj narod, i što je u tome po svjetskim kriterijima uspjela, tebe budalo nije briga nego imaš toliko drskosti da valjaš glupa pitanja zbog nekog Nine Pavića i sličnih koji te plaćaju sićom za to cjelodnevno cvokotanje tu na Markovu trgu. 

    Jest, da se razumijemo, u društvu nema nedodirljivih, ali ni svijet, ni  struka, ni profesija nisu nužno crno-bijeli svijet !!! – Roditeljstvo je ipak nešto drugo !!!