B.MARIČIĆ, Pisma iz Splita: MITO, KORUPCIJA I JAVNA NABAVA

    Ja bih ovaj puta, kao što iz naslova vidite, o nekim aktualnim ali „škakljivim“ stvarima, uz ogroman rizik da budem i krivo shvaćen, jer, opet kažem, radi se o škakljivim temama, posebice ako o njima sudite na neki svoj karakterističan način, – kakav je naprimer  ovaj moj.

Danas, naime, barem osamdesetak posto ljudi, masovnog „običnog“ stanovništva kugle zemaljske nemamo pojma; ne znamo ništa, o pravim uzrocima, zakonitostima, okolnostima, nastanka onih pravih, sudbonosnih i dalekosežnih svjetskih, bjelosvjetskih promjena; velikih ali aktualnih i trajnih događanja, koja kroje svjetske procese, svjetske belaje, ali i naše skromne „male“  živote i sudbine. To je jednostavno zakonitost cijeloga, velikog svijeta, s velikim početnim slovom „S“.- Onih drugih dvadesetak posto: a to smo mi mali ljudi, plebejci, neznalice onoga prvoga, ili amateri znanja mutnih i prljavih svjetskih procesa, ili ne znamo, ili smo dovoljno tulavi pa ne možemo  znati kako se i  nâs to tiče. Mi imamo svoga svakodnevnog posla i zanimacija što nam donose naše obitelji, radna mjesta i sl.

Ali, čovjek kao društveno biće – što osporiše nedavno moji kritičari tvrdeći da su i majmuni i kokoši društvena bića – dakle, mi iz ovoga dvadesesetpostotnog ostatka, raspravljamo, svađamo se, polemiziramo (i skoro tučemo) zbog te tri slatke riječi: mito, korupcija i sukob interesa, odnosno javna nabava.

Život je htio da zbog profesije tridesestak godina u dva društveno-politička režima, gacam po veoma mekom i skliskom tlu koje je bilo jako pogodno (idealno) za lov u mutnim; kaljavim vodama i blatu vrlo pogodnom za „ja tebi – ti meni“ ali ne sa svojim parama nego novcima svih nas (vas) poreznih obveznika, kako se to sada moderno kaže (umjesto društvenim sredstvima, donedavno).

Mito ? – To već i djeca znaju, pa ne treba posebno objašnjavati.

Korupcija ? – E, to bi se moglo na različite načine nazvati i opisivati, ali u osnovi to je zloćudna epidemiološka, infektivna, kancerogena i društveno razarajuća pojava; (koje kod životinja kao društvenih bića nema); zlo; nevolja; prljave ljudske ruke i  moždano iskrivljene vijuge u govnasti čvor zapletene. U krvnim zrncima moraš imati posebna zrna za upuštat se u takve aranžmane. – Ali, mi ovdje, u Hrvatskoj previđamo jednu stvar, a koju nam često puta naši bjelosvjetski uzoriti autoriteti nabijaju na nos. Kao, kod vas u Hrvatskoj cvjeta korupcija, a kod njih, kao to nije slučaj. – Ma, daaaaj ! Oni su fini i čisti što se toga tiče – janje do janjeta. Ma, pričajte to nekome drugome, a ne ovome narodu koji je u svojoj povijesti prošao štošta što vi niste ni primirisali. – Jedino što nas razlikuje od vas je „model“ korupcije: kod vas je to rezervirano za gornji dio društvene ljestvice i obavlja se na sofostistiraniji način, a kod nas je to pravilo i slučaj  od vrha do dna državne, društvene piramide. Kod nas možeš mitoizirati i korumpirati i čistačicu u državnoj ustanovi, a kod vas to nije uobičajeno. Kod nas ni jedna čistačica u županiji, školi, ministarstvu,  (ili svaka druga), ne kupuje sredstva za čišćenje, nego ih u torbici preko ramena svako malo, vraćajući se s posla, besplatno priskrbi koliko joj kod kuće treba.  –  A, kod vas, – nije bilo tako davno kada je sud u New Yorku OSUDIO, zamislite na petsto milijuna dolara KAZNE NJEMAČKU TVRTKU MERCEDES zbog mita i korupcije pri prodaji / kupnji svojih/ njihovih vozila. Ni blagopokojni Helmut Kohl  (Hvala mu za sve što je za nas učinio) nije bio baš janjčić jer je zamračivao milijune dojč maraka kako bi bio kancelar Njemačke tko zna koliko godina. Itd.Itd – Ima toga još koliko hoćeš.

Javna nabava i tzv. sukob interesa. – E, tu bih vam mogao ispisati cijelu knjigu Pisama, ali ću ukratko: Desetke godina bio sam zamjenik / pomoćnik direktora proizvođačko / trgovačke firme; i desetak godina ravnatelj državne ustanove na državnim jaslama (izravno na proračunu jednog ministarstva), „Javno“ sam nabavljao preko deset milijuna kuna koječega i svačega.  – Dakle, prsti su bili – i ruke do lakata zavrnutih rukava – blizu bačve pekmeza. – Dalje, prvo smo imali „svoj“ zakon o javnoj nabavi za kojega mi je jedan liječnik koji je u ministarstvu bio zadužen za europske integracije rekao kako taj naš zakon ne valja, a da ćemo mi (tada)  uskoro preuzeti austrijski zakon koji je nepromočiv pogotovo za ovakav narod kakav je hrvatski. – Ili: kako je,ili je slučajno to da njemačka nogometna reprezentacija (i ne samo ona) već četrdeset godina igra u „addidasovim“ dresovima, ako provode javnu nabavu !? Itd.Itd. – Evo već desetak godina ta europska, kvaziaustrijska proboduša javne nabave kod nas cijedi mast (novce) hrvatskog proračuna kao na svinjokolji u Budrovcima gdje su se svi svinjokoljci ponapijali još za kolinjskim fruštukom u devet sati do podne.. 

Daklem („m“ a ne bez njega), sve su to (kao i mnoge druge stvari), priče za malu djecu. . 

Zato mi nije uvijek mrsko kada tamo neki ćato u općini Šiškovci, komšiji, seljaku, krišom izda potvrdu da su mu tek oprašeni odojci zapravo odrasle  suprasne krmače, kako bi ovaj s odojcima dobio europska bespovratna sredstva za suprasne krmače niskozemskog podrijetla !!!

Možda ili sigurno nije to sve ovako kako ja to napisah, ali . . . 

Privilegij, kao privilegij !!! Mali i/ili veliki  – svejedno!!!