Nikada do sada … (Ili, ne, nevalja …) Ovako je točnije i bolje: Možda već dugo, dugo kao ove prethodne 2020. nisu se stvari u našim osobnim životima, življenju jednog narodu, pa i globalnim razmjerima, – nije se izdogađalo toliko toga, u tako raznovrsnim a zgusnutim okvirima i okolnostima čovjeka kao društvenog bića i čovječanstva u njegovoj ukupnosti. (Da, bolje je ovako.) Dakle, već dugo dugo u tako kratkom vremenskom razdoblju, svakom od nas posebno i svima zajedno, u tijeku samo jedne godine, nisu se izmiješale, sreće i nesreće, dobrobiti i suprotnosti modernoga doba. U pojedinim momentima činilo se (pogotovo na globalnoj razini) da smo došli do samoga kraja dosadašnje epohe.
Znanja, pameti, vjerovanja, sposobnosti, informiranosti, moći i nemoći, vještine i svekolike moguće ljudske osobine, – zgusnule su se u toj jednoj jedinoj godini. – A, ne događa se to tako često u ljudskom življenju. Barem se meni tako čini.
Da je malo više truda a ne kolumnističke površnosti, pa pobrojiti daće i nedaće 2020. bilo bi tu svega i svačega. Ali dovoljno je spomenuti samo COVID, zemljotres jedan, zemljotres drugi, treći, a od ostalih stvari i (neizbježne) politike, predsjedničke izbore, stranačke izbore, – dosta je za pedeset godina a ne samo za jednu. – Ali, pustimo sada svaku od ovih stvari pojedinačno k vragu, a ajdmo to pokušati barem retorički sagledati i pogledati kroz, naprijed već navedene, ljudske, čovjekove fenomene uma, spoznaje, granice mogućnosti čovjekova bića, uma i bitka.- Ljudske sposobnosti da shvati, prihvati, ali da zna, ponavljam „da zna“ što se to s njim, čovjekom i čovječanstvom događa, postale su nedostatne i većim glavama od moje (i vaše?) – Na koncu konca, dokle smo stigli u Božjoj volji da nas stvori i osovi na noge ovoga svijeta ovakve kakve nas je stvorio i kakvi smo to postali.- Je li čovječanstvo došlo do granice kad se ukupnost ljudskog znanja u zadnji čas izdiglo do nikad do tada zamislive granice njegovog postojanja za koje je prastari majstor filozofije Platon, a nakon njega i drugi igrači utvrdili da „je znanje opravdano istinito vjerovanje ili istinito vjerovanje za koje subjekt ima dostatno opravdanje u vidu dokazane građe ili spoznajnih razloga tj. razloga koji upućuju na njegovu istinitost …“ pa onda „ … u toj analizi vjerovanje, opravdanost i istinitost …“ uz čovjekovu informiranost, vještine i sposobnosti njegova uma, – daju nam za pravo nadati se kako ćemo izaći iz ovoga životnog gliba u koji smo zagazili 2020.
Ali unatoč svemu i usuprot tom istom vjerovanju, svijet koji smo poznavali do Covida 19 neće se ponoviti baš onakvim kakvog smo poznavali i na kakav smo navikli prije njega.
Nećemo skoro, ponovno, biti viceprvaci svijeta u nogometu, – da se samim sobom, nakon umovanja, – našalim !!!
