„ZAGREBAČKA FILHARMONIJA“ MOJI „INDEXI“ I JA
Čudan naslov jel´de … A? – Istina je, živa istina, kunem se svime i svačime!!! – Trenutno mi se u glavi vrti stotinu mogućnosti početka ovoga teksta … teško mi se odlučiti … pa hajd´mo ovako kako slijedi.
U mojoj „Rapsodiji na Savi, Ljetnom jutru na Savi kod Muzeja“ postoji jedan stih, odnosno dio stiha koji kaže: „… al` da je moguće da se nekako, u tren, još jednom zapravo ponovi …!“ – I, – vjerovali ili ne, neku večer u Trogiru skoro da se baš to ponovilo. – A što to, – pitate se vi sada. – Pa, to: radost življenja, sanjarenja, radost mladosti, radost života, radost svega i svačega na ovome svijetu što mlada čovjeka dvadesetdvogodišnjaka nosi u život, novi život, u veseljem i srećom ispunjeni život kad u tebi … „cvjetaju i duša i tîlo,“ … kada nema kraja u životnim radostima pa ne znaš što ćeš sa sobom od veselja i dragosti životom, osjećajima koji stvarnost ti čine. – Uh, – al … „Idu godine moj gospodine.“
Trogir, četvrtog srpnja ove godine u 21 sat. – Koncert ZAGREBAČKE FILHARMONIJE, (još jednom ZAGREBAČKE FILHARMONIJE!), vokalni solisti: mladi sarajevski super-talenti, repertoar: negdašnji, antologijski hitovi uglavnom „Indexa“ (Da sam ja netko, Bacila je sve niz rijeku, Sve ove godine, Jedan čovjek i jedna žena, Sanjam, Plima …) i još neki iz toga vremena od „Bijelog dugmeta“ (Ima neka tajna veza itd), pa i jedna-dvije Zdravka Čolića i Kemala Montena. – Ja u trećem redu do pozornice, desno ispred mene u drugom redu Fadil Redžić … Da. Da. ZAGREBAČKA FILHARMONIJA svira moje „Indekse.“ „Indekse“ moje mladosti. – 71. negdje početkom svibnja u podrumima Dioklecijanove palače, ja brucoš na Pravu, sam bez društva, na koncertu „Indeksa,“ predamnom na tri-čeiri metra jedan jedinstveni, neponovljivi i nikad dosegnuti pop-rok vokal svih vremena i svih budućnosti – Davorin POPOVIĆ!!! … Plima, Bacila je sve niz rijeku, Da sam ja netko … Ja, mladi musavi županjski brucoš „gutam“ svoje idole … „Ej, kako je nekada bilo, kako su cvjetali duše i tîlo …“
Dakle, da se razumijemo; ljubitelj sam svih takozvanih „Lijepih umjetnosti“ naročito slikarstva, književnosti, a posebno – glazbe!!! Glazbe svih oblika, pravaca i vrsta od izvorne narodne, autorski skladane (Arsen Dedić, Kabiljo …) – Ma, možemo se mi šarati, barati i varati, i lagati ako treba, ali ja priznajem da u mome životu pored obitelji, profesije i odlično skladane takozvane „lake“ do – „ozbiljne glazbe“ vrhunskih skladatelja od Verdija i Mozarta, Čajkovskoga i svih Straaussa, koliko god ih je bilo, – ja istinski živim radosti, tuge, melankolije, oduševljenja, „Zvonku radost“ koju čovjeku može priuštiti samo dobra glazba koju su tijekom stoljeća stvarali genijalci koji se rijetko rađaju. – A, rađaju se i danas. – To će te vidjeti i osjetiti vi dragi moji mladi čitatelji kada za pedesetak godina budete slušali i „moje“ negdašnje, i današnje „svoje“ glazbenike – orkestre, filharmonije, solo izvođače i svjetske zvijezde glazbene umjetnosti, ali i nekih starih i novih Murtića, Babića, Pikassaa, Vatroslava Kuliša, i tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj susjed gospodin Grgić s četrnaestoga kata u stanu iznad mojega.
Kao na svakome koncertu ozbiljne glazbe, pogotovo koncertima simfonijskih orkestara i filharmonija, i te večeri u Trogiru bila je kratka stanka u kojoj sam iskoristio priliku i sa sedamdesetpetogodišnjim Fadilom Redžićem (bas-gitaristom tadašnjih Indexa, -) razmijenio sam nekoliko dojmova o mladosti koja je te večeri (izvanredno i savršeno) pjevala njihove skladbe. Pričao mi je kako su oni članovi sastava Indexa uživali na koncertima i pri stvaranju nezaboravnih hitova čiji su autori bili i Maja Perfiljeva, i Hrvoje Hegedušić, i Kemal Monteno i Esad Arnautalić i mnogi drugi.
Ah … ! – I dok sam ja očima, sluhom, cijelim tijelom i duhom upijao ZAGREBAČKU FILHARMONIJU i moje „INDEXE,“ – supruga i sin su išli na sladoled i pivo, a da ja to nisam ni primjetio, te se vratili „pokupili me“ na kraju koncerta i odvezli u splitsku noć da nastavim svoje snove o mladosti koja je daleko ostala u rano „Ljetno jutro na savi kod Muzeja“ u mojoj Županji.
Oprostite na isuvišnoj osobnosti u ovoj kozeriji. Hvala na razumijevanju.
Zdravi i veseli bili.
