B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE:
ZNATI ZNANJE
Ima već dugo, dugo – a u životu sedamdesetinešto godišnjaka – ima tome i toga zaista dugo i puno, – ima, dakle, nešto što me kod ljudi posebno smeta i ljuti. U, i na, životnoj prekretnici, da ne kažem odstupnici, imaš jako puno ljudi koje poznaješ i koje si poznavao, a ima i puno (nekih) novih, ovih mladih lavova, ljudi mlađe dobi koji se – priznajem – puno bolje snalaze u novim okolnostima svakodnevnog življenja i svih mogućih (opetovano) kažem svakodnevnih životnih situacija danas u suvremeno vrijeme. – Ja za njih, mlađe ljude, kažem „junoše“, a i oni i ja, za nas starije kažem „starci.“ – Objektivno gledajući, na neki način oni su u mnogočemu, ali ne u svemu, u pravu, jer mi „stariji“ mislimo kako smo samo na osnovu životnog iskustva pametniji od njih, što je samo djelomično točno. Kažem samo djelomično jer njihovo znanje i stajališta su tek na neki način točna, često „a priori,“ a naša su razmišljanja i stavovi provjereni „a posteriori,“- što je zamka i za njih i za nas jer ovaj naš „a posteriori“ je bio, i mi mislimo kako se neće ili hoće ponoviti i ponavljati unedogled, pa će naši stavovi ostati za vijeke vjekovatočni, – a oni, pak, ne mâre za to nego su neopterećeni okolnostima u kojima smo mi došli do naših stavova o ovome i onome, što je danas – u novim životnim, civilizacijskim, tehnološkim i sl. okolnostima aktualno. – E, i evo ovo što napisah bilo bi točno i „ispravno“ o običnim, takozvanim „laganim“ životnim stvarima; navikama, svakodnevnim banalnim događajima i dogodovštinama, a usuprot tome, ja želim koju kazati o nečemu što su širi životni principi, gotovo kanoni ljudskog, čovjekova habitusa, iliti pojednostavljeno rečeno krupnim svjetonazorskim načelima i tzv. kogentnim osobnim i ozbiljnim stavovima, o važnim stvarima u životu, i čovjeka pojedinca, i društva, države i društvene zajednice kao cjeline, koja je kao takva – društvena zajednica – a ne krdo i stado – karakteristična, samo i isključivo ljudskih (mislećih) bića i Božjih stvorenja.
I, sad, dakle, dođemo do manje ili više bitnih životnih fenomena suvremenoga homo sapiensa. – Kao samostalne i neodvisne ljudske spodobe, o svim tim starim pa i novim stvarima možemo slobodno misliti i u demokratskim društvima, i govoriti, i pisati. – Jes´ vala baš tako, rekli bi braća (po federaciji u BiH) Bošnjaci.
Svakodnevna ovovremena pitanja i problemi svih ili gotovo svih društava i država, bremenita su krupnim, krucijalnim, čak svjetonazorskim problemima i dilemama, i često se i obična raja pa i poluobrazovani ljudi i razno-razne udruge civilnog društva, usude i to žestoko navale (nekada to bude čak i smiješno, da ne kažem glupo) na promjene i preispitivanje, i tih vjekovima nedvosmislenih, znanstveno čvrstih, kanonski nepobitnih i naučno utvrđenih stavova temeljenih na ZNANJU, o tim tobože, po njima „problematičnim“ temama i pojmovima. Sve, ili puno toga postaje upitno i treba sve, baš sve, mijenjati! – I u medicini, i u povijesti, i u kulturi, – i pitanje je dana kad će i ona „gola“ fizika i njene zakonitosti (Arhimedov zakon naprimjer, doći će u pitanje kakve udruge), ili kemija i matematika, postati predmet njihovog preispitivanja jer, da se malo našalim, dvije plus dvije šljive jesu četiri šljive, ali dvije jabuke plus dvije jabuke, možda – kažu oni – i nisu četiri jabuke. – Dotle je to došlo. – Nemoj ti meni, čit`o ja sinoć na internetu, pa onda dođemo u situaciju da ovi NKV/NSS „stručnjaci“, da prostite, sprde i profesore, i doktore, i emerituse komparatiste i enciklopediste, kao što to biva ovih dana s „prizivom savjesti“ u medicini!!! Veli ona glupača neku večer na javnoj televiziji kako embrio, fetus, nasciturus nije osoba pa onda to već novozametnuto ljudsko stvorenje ne može biti, i nije intelektualna osnova „priziva savjesti“ liječnika ginekologa!!! Tako gospoja reče, i ostade živa!!! – I tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj poštovani susjed gospodin Grgić s četrnaestog kata u stanu iznad moga.
Sjetih se ovim i sličnim povodima, sve češćim u širokoj javnosti, moga Velikoga Igora Mandića (ma kakvim ga vi smatrali), a ja ga doživljavam vrlo, vrlo, po intelektu i (čudite se vi koliko hoćete), – držim ga veoma blizu slavnom i nenadmašnom Antunu Gustavu Matošu, dakle, sjetih se mojih mladalačkih početaka čitanja, pisanja, razmišljanja, – sjetih se njegovih čestih spominjanja i citiranja nekog engleskog „pajde“ Herberta Marshalla McLuhana koji je tih, još mojih gimnazijskih dana kao filozof „predvidio“ nešto kao Internet; svijet nazvao „globalnim selom,“ pa zaboga bio je prvi teoretičar filozofije medija i komunikacija. – Tko bi rekao da ćemo danas tako zorno, svakodnevno živjeti njegove premise i zaključke današnjih ljudskih aktualnosti.
Dakle: danas neki ljudi, ne nužno obrazovani i školovani, toliko čitaju i slušaju, prebiru po Internetu i web-stranicama, internetskim portalima i ostalim IT platformama, pa su toliko dobro informirani od saznanja da je tamo neka baba u Rumunjskoj pala u bunar i ostala živa u bunaru deset dana, do moga susjeda nekada u Županji u Vinkovačkoj koji je tvrdoglavo trubio kako Amerikanci nisu bili na mjesecu nego su one kadrove snimili negdje u pustinji Nevade! A drugi komšija je govorio mome bratu: „Joj Miro meni je tebe žao … ti moraš svaki dan čitati te debele knjige …“ vidjevši Klaićev Rječnik stranih riječi Miri pod rukom. – Čini se, dakle, da svi sve znamo i da smo stručnjaci za sve. – Ta informiranost najvećeg broja ljudi o svemu i svačemu, stvara dojam da jako puno ljudi misli da puno ili gotovo sve zna o fenomenima života i stvaralaštva čovjeka; neki ljudi u svom (čestitom) radu steknu tako velike i posebne vještine stvaranja nečega, da za sebe kažu kao oni to, i mnogo drugih stvari, dakle, sve znaju. – A, ja, kao učenik Velikog Igora, kažem, objesite vi to svoje znanje mačku o rep pa trčite po selu i vičite kako VI SVE ZNATE!? – Znate vi đavla crnoga! Vi ste samo i samo dobro informirani, i imate doduše vjerojatno vrlo vrijedne vještine, a što se tiče pameti i znanja – DALEKO STE OD PRAVOGA ZNANJA!!! – Jer ZNANJE je nešto puno drugačije i puno više od tih vaših informiranosti i vještina!!!
Pa dobro, što je onda to ZNANJE? Koja mu je definicija? Gdje piše što je tvoje/vaše ZNANJE. Tko to zna ZNANJE!? Koja mu je definicija! Kad je to ZNANJE bilo objavljeno i objašnjeno na televiziji!? Što o tome kaže Wikipedija ili neka enciklopedija, ili neki leksikon!?
Pomoći ću vam kada vam kažem da nigdje nema neke općenite, cjelovite i jezgrovite definicije ZNANJA! – Definicije – po onoj latinskoj – „Definitio fit per geenus proximus, et differencija specifica.“ Takve, dakle, „čiste“ i izričite definicije pojma ZNANJA nema. – I, konačno da zgotovimo ovu moju mudroliju – kada se dobro potrudite listati misli i ZNANJA pametnih ljudi kroz prošlost i onih danas – doći će te do zaključka da (dobro pročitajte), vi koji mislite da ste samo na osnovu dobre informiranosti i posjedovanja vrlih vještina – dakle, da je ZNANJE ukupnost znanstveno stečenih spoznaja o nečemu, i meritorno iskustveno provjerenih i dokazanih tih istih saznanja o nečemu!!! – THE END.
Zdravi i veseli bili, i nemojte mi zamjeriti ovu zavrzlamu od koje niš´ puno koristi, – al ´ neka se ZNA i to što je ZNANJE.