B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE: TRI BUDALETINE
„Da sam ja netko … „ kože ona lijepa i dobra pjesma „Indexa“ iz onih „naših“ davnih dana. – Čuo sam je jutros ispijajući prvu jutarnju kavu, prije „Jutarnje kronike“ na radiju a u kojoj su prevladavali uobičajeni sadržaji ovih dana od rata u Ukrajini, cijena goriva i – naravno – crne kronike koja je već godinama sadržajno omeđena i ispunjena našim, vrlo često blesavim političarima, ali ne u njihovim resorima već – u njihovom privremenom boravištu – ZATVORU u Kerestincu! – Pa si mislim ovako: ta tri čovjeka, jer mi istovremeno padaju na pamet trojica – svako malo vidim ih u Kerestincu, – stvarno su budale! – BUDALETINE!!!
Pisao sam već o takozvanim „velikim“ ljudima a često sam spominjao i nâs običnu raju, prosječne građane iz takozvanih širokih masa građanki i građana. – Stjecajem životnih, radnih i profesionalnih okolnosti, ovdje u Splitu takoreći osobno sam „poznavao“ dvojicu od tih triju budaletina, dok su i oni bili s nama obična raja na društvenoj ljestvici pa su onda stjecajem društvenih turbulencija 90-tih postali i vinuli se visoko te su se ustoličili kao „veliki“ ljudi radeći visoke, pa i najviše društvene i državne funkcije. – Mislim, doista su se malo po malo, penjući se po toj vrijednosnoj društvenoj ljestvici, ta trojica popeli na vrlo, vrlo visoke javne, društvene i državne funkcije. – Moje mišljenje o njima KAO LJUDIMA I OSOBAMA nije bilo ni tada bogznakako uvažavajuće, ali … tadašnje životne okolnosti iznjedrile su ih – dijelom slučajnošću, dijelom (prljavim) i drugim okolnostima (laktašenju npr.) – i oni su baš kao u uvodnoj pjesmi postali „Netko“ (s velikim početnim slovom „N“). – Išlo je to – njihovo napredovanje – kao u priči. Dakle njih trojica. Jedan uvaženi funkcionar gospodarske asocijacije državnog ranga; drugi ni manje ni više nego čelnik vodeće političke stranke pa i najviši dužnosnik države; a treći, onaj napuhani „kepec“ koji mi se činio najneugledniji, a njega nisam niti poznavao niti čuo ili znao bogznašto o njemu dok nije postao prvi čovjek vrlo, vrlo ugledne i bogate firme iz područja naftnog biznisa, JANAFA, naime. – Postali su dakle „Veliki ljudi“ i osobe na odgovornim državnvičkim i paradržavničkim funkcijama i to ne zakratko nego po par mandata zaredom. I, – što nije nevažno, pače, to naglašavam, kako su bili i jesu i obiteljski ljudi sa suprugama i poodraslom djecom. – Značilo je to, te njihove funkcije, da imaju „ogromna“ mjesečna primanja (plaće, honorare, naknade, osobne vozače najskupljih i najboljih limuzina, besplatnosti svega i svačega &td,&td.), – ali i da imaju ogromnu društvenu moć koja priliježe tim funkcijama. Da, društvenu moć kao rak ranu za ljude nedorasle svojim pravima, obvezama i Odgovornostima (veliko „O“). – I tako su tekli ti njihovi mandati i život na vrhu društveno vrijednovane „piramide“. – Međutim, puno toga je odmah ili vrlo brzo, upućivalo na pomalo čudnu transformaciju njih kao „običnih“ ljudi u neke iskrivljene karaktere interesantne ne samo HRTV-eu nego i „žutoj štampi“ (što opravdava i njezino postojanje), pa sam tako vidio onoga „moga“ Spliću kako se negdje u Africi slikao s osobno lovački odstrijeljenim lavom (a u Splitu je lovio tiće na baketinu); onaj drugi „moj“ Splićo koji je iz Austrije švercao romane „ljubiće“ na granici s porno sadržajima, i na državni trošak sa uglednom suprugom, sveučilišnom profesoricom, državnim avionom, išao u talijansku Veronu slušati najbolje svjetske „tamburaše“; ovaj treći da je imao neki privatni (tajni, ilegalni, samo za odabrane face) slavonski zavičajni klub u Zagrebu, a ja vrlo dobro znam da u Zagrebu postoji samo udruga Slavonaca „Šokadija“ kojoj je predsjednik moj prijatelj Martin Vuković . . .
I, onda, što da vam kažem kada i vi dobro znate kako je dolazio domaći, a za jednoga od ovih dvaju mojih, i europski strmoglavi pâd guzicama o pod, u najprizemniju kaljužu i blato, takoreći govna od ljudskog, društvenog, ali i od tragičnog OBITELJSKOG ugleda i časti onih, rekoh, „običnih“ ljudi koje sam ja površno poznavao i znao tko su i što su oni i njihove obitelji (ćaća, mater, žene i djeca im).
I, nemojmo se zavaravati i lagati jer smo/ste i tijekom svih tih njihovih svinjarija – barem jedan dio nas/vas – govorili: „Gle kako su ti relativno mladi ljudi uspješni, pametni i sposobni.“ – Kad tamo, – kada su na svjetlo dana izašle sve njihove LJUDSKE gadarije i IZOPAČENOSTI – sada vidimo kako VLAST, MOĆ i prokleti NOVAC, udružen s običnom ljudskom bedastoćom i glupanostima mogu od „malih“, „običnih“ ljudi stvoriti ne-ljude, KRETENE I BUDALETINE !!!
Gledam nekidan u sudnici onoga jednog Spliću koji je svojom naočitom pojavom plijenio uzdahe ne samo ženskog roda, – kako je sada postao oronuli, teško bolesni starac sa štapom (!); gledam onoga drugoga Spliću koji, također je opet za mlađih dana bio posebno naočit muškarac s nadimkom „lepi“ a koji se sada „šulja“ i skriva po trotoarima ispod građevinskih skela nekih gradilišta na Zrinjevcu, s nekim papirinama pod rukom kojima se na sudovima brani da bi spasio bar dio čovječnosti koju smo mi u njemu vidjeli, a on je ispao budaletina(!) jer je, s tamo nekim mlađahnim i naivnim balonjom iz Praga, – stvorio ogromno bogatstvo kupujući pola Like, Velike i Male Kapele; jer mu je kao i onome drugome Splići, malo bilo imati luksuzno namještene i ogromne stanove u Splitu i Zagrebu s cijelim galerijama likovnih remek-djela kojima se u istrazi vještačenja vrijednosti tih slika, osupnut umjetničkim likovnim bogatstvom Babićevih, Becićevih, Murtićevih i inih slika poznatih i priznatih hrvatskih slikara svih likovnih pravaca, obješenih po zidovima ali i po garažama odmetnutih jer na zidovima više nije bilo mjesta za njih, – po tko zna koji puta – ali sada zgrožen ljudskom grabežljivošću – zbunjen divio jedan veliki čovjek, – Igor Zidić, koji ih je, poznavao kao sugrađane u Splitu i Zagrebu, ali kao „normalne“ ljude, osobe i intelektualce ljubitelje svih oblika umjetnosti.
Uh, previše sam se raspisao da bih vama svima kao odraslim ljudima iskazao poštovanje što svoje osobne, obiteljske i društvene živote živite dostojanstveno; što najveće bogatstvo imate u svojim OBITELJIMA: očevima, majkama, suprugama i djeci pa i prijateljima i poznanicima, – a ne kao ove TRI BUDALETINE koje su svojom „pameću“ uništili to što vi imate, a oni zasigurno sada više nemaju niti će ikada imati !!!
Za ovaj puta toliko. Nije bogznašto, ali eto tako ja mislim.
Zdravi i veseli bili!