„Osim zaštite hrvatskog državnog područja od nasilnih prodora istočnjačkih ideologija i njima primjerenih (ne)kultura, istočna šengenska granica u Hrvatskoj svojevrsna je zapreka i domaćim „orijentalcima,“ koji još, po uzoru na putinizam, hibridnim ratovanjem ne odustaju od pokušaja da Hrvatsku vrate u okrilje tzv. „srpskog sveta,“ što i nije ništa drugo tek jedna od inačica obnove sovjetskog prostora za kojim čezne sadašnja politika Moskve.“
cit., Mate Kovačević, novinar, književnik i publicist, „Vijenac“ Matice hrvatske br.753 od 12.2023. siječnja
Mene su tijekom života i školovanja, „Povijest“ kao nastavni predmet i znanost, učili, poučavali i ispitivali, i osnovnoškolski, i gimnazijski i fakultetski učitelji, – profesor Krunoslav Tkalac, pa profesorica Ružica Beuk, pa profesorica Lukić, pa profesor Ivo Baotić; pa profesor emeritus, doktor znanosti, Antun Cvitanić, a predmet „Povijest političkih doktrina“ profesor, doktor znanosti, akademik, Ivo Petrinović.
Je li se, ovo, povijest ponavlja? Može li se – kakao se to popularno kaže – uopće povijest ponavljati? – Pa, zaboga miloga ne može. Jer naprosto povijest je prošlost, a prošlosti više nema niti može biti ni u sadašnjosti niti u budućnosti. – Jednostavno – bilo pa prošlo!!! – Ali jest vraga …
Neke stvari odnosno događaji koji su po društvenoj važnosti vrlo do presudno značajni pa tako i zabilježeni, a na neki način su više ili manje slični i približni onima iz prošlosti, – pa dakle, i povijesti, – pa kao da se ponavljaju i danas u sadašnjosti. Čovjek bi rekao „… eto ga na … već viđeno!“- Kako smo ovih dana medijski zatrpani „Schengenom,“ ma što on u političkom pa sutra i povijesnom značenju i važnošću zapravo jest i biti će, – priznajem – sve češće mi pada na pamet ona naša županjska, graničarska pjesma „Odavno smo graničari stari / čuvali smo granicu na Savi.“
Ovaj tekst nije Kozerija nego Iverak, pa, evo vam ga na vašu dušu i prosudbu.
Zdravi i veseli bili.
P.S.
Čini mi se da sam s Kozerijama pri kraju pa evo neka bude tek koji Iverak.