Poštovani moji čitatelji baš kada sam planirao malo vas odmoriti od mojih umotvorina i prebaciti se na lagane ljetne teme, – nešto u meni me evo tjera na pâr ozbiljnijih pitanja svih pitanja, ovih svjetskih i ljudskih pa i hrvatsko-državničkih pitanja: „Kuda idu divlje svinje.“
Najprije jedna digresija kojoj ne mogu odoliti. – Moj županjski insajder – naime, to se sada tako moderno, europski kaže – dakle moj prijatelj S.M. kaže mi kako je posljednji ispraćaj profesora Josipa BARIŠIĆA na županjskom groblju bio dostojanstven i primjeren ugledu toga dragog, poštovanog i u mnogočemu uzornog sugrađanina. – Još jednom sućut obitelji i velika mu hvala što nam je i osobnim primjerom pokazao kako se cijeli životni vijek može „Uspravno“ odživjeti.
Jednom zgodom još dok sam vam pisao „Pisma iz Splita“ pokušao sam objasniti fenomen kako suvremenici nekoga vremena nisu ili jesu svjesni da aktualno baštine ne makar kakve nego epohalne svjetske promjene u dimenzijama cijelog čovječanstva i ovozemaljske vječnosti ljudi kao mislećih bića. – Sjećate se kako sam o tome pisao kada je na vrhuncu bio početak i tijek ove moderne „kuge“ Covid i postCovid epohe, čega su – čini mi se – bili svjesni i vakceri i antivakceri. – Cijeli svijet, – ali baš cijeli ljudski rod i svijet „protrešen“ je i prebačen u neko novoepohalno doba. – Jes` vala, tako i bijaše.
I onda kada su počele „padati“ sve Covid maske, pade i maska još jednog ljudskog povijesnog kretena i palikuće. – PUTIN nam je, naime, zapaprio, zločinački oneredio cijeli civilizirani svijet: sve države, sve međunarodne organizacije i institucije, sve narode i pojedinačno svakog građanina i čovjeka, stanovnika ove (kažu okrugle) Kugle zemaljske, svakog mislećeg čovjeka svodivši ga na nipodaštavajući zbunjenu jedinku. – Kuda to kao ljudi svojim životima bauljamo u totalnu neizvjesnost prijetećeg nuklearnog uništenja. – Taj ljigavi i nedorasli, pritajeni kreten, dječački, ali bolesno dječački opčinjen jahanjem konja gol do pasa; mnogogamist i iskompleksirana ljudska spodoba prepuna ljudske ali i državničke zloće opasnog Hitlerovskog habitusa, – u dvadesetiprvome stoljeću činiti takav zločin ubijanja svojih, da svojih ljudi (!) pa onda tuđih, susjednih, gotovo bratskih ljudi, a prijeteći i svim ostalim ljudima ove civilizacije nuklearnim uništenjem – to može samo teško bolesni ZLOČINAC, ruskog streljačkog naboja. – Zločesto rečeno to – poubijati stotine tisuća svojih i drugih ljudi – može samo nasljednik Lenjina i Staljina!
I, onda, razborit čovjek pogleda oko sebe svoju najbližu okolinu i ljudske (obrambene) državne i državničke kapacitete, ako ništa drugo da bi se nekako „smirio“ u toj nadolazećoj budućnosti sebe i svoje djece, cijelog ovoga ponosnoga hrvatskog naroda što još nije isplakao sve suze za istim načinom usmrćenih momaka, djevojaka, muževa, djece i staraca, – kada, dakle, očekuješ neko olakšanje i smirenost svagdanjeg ljudskog življenja i nadanja, – onda te, nažalost dočeka „domaća“ politička kaljuža predvođena – ni manje ni više – nego predsjednikom Republike Hrvatske, Zoranom MILANOVIĆEM. – Predsjednik države? Još tamo daleko u grčku povijest i civilizaciju, pametni ljudi su rekli da vođa naroda osim što mora biti pametan, mora biti i mudar za shvatit svijet oko sebe. Nasreću i mi smo kao narod jednom ne tako davno, 90-tih imali za predsjednika razboritog, odlučnog, pronicljivog i mudrog čovjeka u osobi FRANJE TUĐMANA. – A, danas??? – Danas kada nam to – te državničke vrijednosti – predsjednika ove lijepe naše Domovine, nasušno trebaju isto onoliko koliko je to trebalo i tada, – mi imamo to što imamo. Predsjednik lakrdijaš. Mangup. Svojevremeni zagrebački kvartovski gelipter, doduše obrazovan pa i politički iskusan, te utoliko više tragično i opasno, – e, pa, jesmo sreće … Svaki, al` baš svaki dan, već mjesecima taj politički blefer i životni srećković koji ništa u životu nije radio nego politički p****o i od toga dobro živio, – taj Zoran MILANOVIĆ, štoviše kao kolega mi, pravnik, ispaljuje takve ludosti i gluposti da ti mozak stane. Ne, ne bih o njemu više pisao jer sam do sada to samo jednom učinio, da nisam sinoć u dnevniku nacionalne, javne hrvatske televizije čuo, „nota bene“ u ova j****a vremena njegov (citiram) poziv: USTANI HRVATSKI NARODE PROTIV OVE VLASTI !!! – E, pa kada je od Milanovića, Milanovića predsjednika nam države – ipak je malo previše. – Pa, čovječe, politički primitivni i neobrazovani marginalci – neka mi oproste Bulj i Kerum – pametniji i mudriji su nam od „Prežidenta“ države, kako se to u splitskom žargonu kaže !!!
Dragi moji čitatelji zdravi, sretni i veseli mi bili.