B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE: Nada Brčić Crnogorac –
– „Vrijeme promatranja“
Kada jedna osoba objavi tri knjige, od toga dvije knjige poezije i jednu knjigu pripovjedne proze, pa kada sve te tri knjige budu zapažene, a neke i nagrađene u meritornim književnim časopisima te objavljivane u „ozbiljnim“ književnim emisijama programa Hrvatskog radija; pa kada radovi te osobe budu uvršteni u domaće i inozemne književne časopise, itd.itd., – onda se s razlogom pitate o kome se tu zapravo radi. – Nada Brčić Crnogorac, naime !!!
Prije ohoho godina otišla je iz Županje, sa Šećerane, iz Kolonije, – poslije završene gimnazije „Vladimira Nazora“ – u Zagreb na studije i postala profesoricom hrvatskog jezika i književnosti. Potom ju je život odveo u Bjelovar gdje i danas živi ali i stvara zapažene vrijednosti spisateljskog opusa kakav može iznjedriti samo osoba zrele i već svojstveno formirane literarne osobnosti.
Evo činjenica i fakata Nadinog književnog stvaralaštva: Zbirka pjesama „Otvorena vrata“ (2000.); zbirka pjesama „Jedrenjak kapetana Kuke“ (2018.); Nakladnik Disput 2021. izdaje Nadinu zbirku priča „Vrijeme promatranja“; književna nagrada „Vranac“ za najbolju kratku priču 2013.; sudjelovala je na 44. Goranovom proljeću; ušla u uži izbor priča TookBook Storytelling 2014; predstavljena kao izbor hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015.; pjesme objavljene u Zarezu, Poeziji i Quorumu – i tako dalje, i tako dalje – rekao bi moj susjed s četrnaestog kata u stanu iznad mene.
Mladi, a već ugledni književni komparatist doc.dr.sc. Branislav Oblučar, Nadu Brčić Crnogorac “… osvjedočuje kao zrelu pjesnikinju koja s lakoćom nalazi prikladnu sliku ili formulaciju za određenu misao i emociju, bez obzira radilo se o radosti ili strahu, o divljenju ili gorčini.“ – (Pametnima i upućenima – dosta ! Je`l da!)
Dvadesetak kratkih priča u zbirci „Vrijeme promatranja“, zapravo, jedna su „priča za sebe,“ u kojoj nam Nada na emotivan i istančan psihološki dojmljiv način pripovjeda o svakodnevnim likovima, uglavnom žena, koje uspijeva tako dobro „oslikati“ kratkim, jezgrovitim rečenicama pa ostaje dojam da ih je nadugo i naširoko opisivala, svaka priča bi mogla zamalo postati i roman. – Kada dođeš do zadnjih korica ove knjige, odmah se poželiš ponovo vratiti na početak i prvu priču „Io sono Africano,“ pa nastaviti dalje opet do zadnjih korica.
Nada Brčić Crnogorac očito je „osoba od pera“ iz čijih se misli, dojmova, emocija i u običnom čitatelju događa „vrijeme promatranja.“