B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE: DVIJE-TRI PRAVNIČKE
RIJEČNIČKE ZAVRZLAME
Kao uvod u ovu temu poslužit ću se vrlo čestim (ne)zgodama iz kviza „Potjera,“ a to je ona situacija kada je kandidat recimo profesor geografije pa mu (obično) u škakljivoj i presudnoj situaciji dođe pitanje baš iz geografije i onda voditelj i mi gledatelji pomislimo kako je kandidat sretan jer mu je došlo pitanje iz struke pa će ga odgovor – jer je iz njegovog područja – spasiti jer se pretpostavlja da taj odgovor zna. – Ali, jest ćorak, – baš to što bi kao profesor geografije trebao znati, ovaj puta, eto zbog treme ili stvarno iz ne baš savršenog znanja, – odgovor ne zna! – A prije toga je na pitanje voditelja koga želi pozdraviti, – pored prijatelja i rodbine rekao kako pozdravlja svoj IVb i kolege iz škole. – Ajme, majko – zemljo otvori se. – Potrudit ću se da se i meni u slijedećem dijelu teksta to, ili što slično ne dogodi.
Dakle ovako bi to bilo: dok smo živjeli u „tunelu“ socijalističke privrede nije nam niti padao na pamet problem, danas takozvane „javne nabave“! – Nije ni bilo posebnog zakona ili koje druge vrste propisa koji bi detaljno obrađivao ovu problematiku. Bio je dovoljan opći propis u obličju Zakona o obveznim odnosima, i sve je bilo o.k.! Barem se tako činilo. – Sve se nabavljalo bez problema i peripetija koje su nas, sada kada smo izašli iz „tunela“, u svakodnevnom javnom gospodarskom poslovanju, – ta „javna nabava“ do temelja nas „ubija“ pa nam „propadaju“ puste milijarde pri trošenju EU fondova, zato što je tamo neki zajebani sudionik natječaja uložio žalbu na izbor izvođača radova, pa sve treba vratiti na početak i ponoviti dosta vremenski dugu proceduru novoraspisanog natječaja, tijekom koje će „iscuriti“ rokovi za povlačenje EU sredstava i, npr. ostat će nam tek polovica već izgrađenog mosta ili tunela, jer mi nemamo vlastitih para za nastaviti gradnju. Čak ćemo morati i vratiti potrošeni novac za prvu već izgrađenu dionicu mosta ili tunela, i još nećemo moći tražiti povrat potrošenog novca jer je izvođač radova neka firma registrirana tamo negdje na nekom otočju“Ade ciganlije“ u Tihom oceanu !!! – Stvar komplikacija s tom „javnom nabavom“ došla je do te mjere da smo do sada već „potrošili“ dva zakona o njoj, (jer nisu valjali), a sva je prilika da ćemo na pravnim fakultetima imati i poseban kolegij o njoj, ako ništa drugo ono po činjenici da je jadan ugledni zadarski odvjetnik i pravni pisac, stručnjak za javnu nabavu, Šime Pavlović, nedavno objavio i knjigu od 1500 stranica (slovima: tisućupetstotina stranica) pod naslovom „Javna nabava“. – Sve navedeno jamčim vlastitim profesionalnim iskustvom s javnom nabavom, doduše u nekim drugim situacijama a ne s mostom i tunelom. – Usput rečeno, to, ta javna nabava jedan je od bisera pravne stečevine naše nove „domovine“ Europske unije koja bi pošto-poto htjela biti i država, što (trenutno / aktualno) i nije tako loš prijedlog kada se uzmu u obzir aktualne državno-ratničke, nuklearno-balističke okolnosti kojima svjedočimo, i još ćemo, samo ne znamo kako i koliko dugo.
Sljedeća pravna zavrzlama je vezana za često upotrebljavanu floskulu „pravna država.“ – Dvosrtuko bih je obrazložio i primjerima potkrijepio. Prvo, kada su ono u tragičnim godinama tijeka Domovinskog rata, kreteni, budaletine, zločinci i zlikovci kninski zubar Babić, kninski milicajac Martić i skladištar Hadžić osnovali navodno državu „SAO Krajinu.“ – Po svim kriterijima, principima i pravničkim postulatima to nije nikako mogla ni u nazivlju ni u životu biti država, a oni su je tako nazivali. Štoviše i naši političari su – doduše vadeći se s onim „takozvana“ – često tu zločinačku, banditsku tvorevinu nazivali baš državom. Kakvom takvom, ali državom. I, nije to činio makar tko od pravnika nego najčešće su ga koristili vrhunski, karijerni, čak ustavnopravni stručnjaci – Vladimir Šeks i Mato Arlović !!! – Koliko ja znam, i kako su mene učili, država nije država ako nije pravna tvorevina nego kaubojsko-zločinačko-banditski vilajet, kao što je bio taj srpsko-jugoslavenski.
Slična je i nažalost česta situacija kada nekog od političara uhvate s „prstima u pekmezu“ javnog novca, onda njegov nadređeni ili tko drugi dežurni u vlasti i stranci obično se „vadi“ na način kako oni u stranci i Vladi nisu ništa znali ni slutili pa neka „pravna država“ to riješi. – Kao da država može biti država a da nije pravna nego recimo vatrogasna ili poljoprivredna država. – Jel´ tako!?
I za kraj još samo jedna igra „pravničkih“ riječi i pojmova, svjetski priznata a nastala tamo negdje u nekom Camp Davidu, američkom ljetovalištu. Da. Da. Radi se o Bosni i Hercegovini i njihovoj „Parlamentarnoj skupštini.“ – Pa, bolan rođo, ako je ta vaša skupština parlamentarna onda je valjda dovoljno – jednom riječju tu instituciju vaše države nazvati samo – Parlament, – a ovo „skupština“ je višak bez kojega se može definirati to državno tijelo, baš zato što se radi o BiH, a što dozlaboga „komplicira“ izgovaranje i tvorbu jako puno riječi i pojmova vezanih za BeiHa. – „Srpski član Predsjedništva federalnog odbora za vanjsku politiku Parlamentarne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine“. – Pa tako desetak puta u jednominutnom javljanju Ilke Barbarića iz Sarajeva u Dnevniku HTV-a !!!
Moglo bi se još toga sijaset primjera navesti, ali za ljetno doba i ovo je puno. – Oprostite na gnjavaži temom koja vas moguće i ne interesira niti zanima.
Zdravi i veseli bili !!!